.quasar riddle
|
Može li udaljenost od 100,000 svjetlosnih godina stati u 30 centimetara? Može. |
linija manjeg otpora mora da postoji.
|
i sva fizička obličja samo su oklopi mekoće koju ne možeš opipati prstima. noć je duga, i možda se osjetimo u nekoj gužvi. možda se nadjem baš iza tvojih ledja i pomirišem ti vrat. možda ćeš misliti da sam povjetarac i zatvoriti oči. biti ću točno ono što najviše želiš uvijek u sredini svoga mraka. noć je kratka, i možda se suočimo u nekoj praznini. možda se nadješ baš ispred mojih očiju i napraviš vatromet. misliti ću da si refleksija svjetla i zatvoriti oči. biti ćeš točno ono što najviše želim uvijek u sredini svoga mraka. ali prepoznat ćemo se samo onda kada smo isti - kada smo drugačiji, možda ćemo se upoznati, a možda i ne. |
ljeto je kratko trajalo
|
i dok su temparature rasle, trava se sušila i cvijeće umiralo. gazili su ga, oni koji skaču livadama. mislili su kako je lijepo. tako ti je to, moj prika. imaš one kojima je lijepo jer tako hoće, one kojima nije lijepo jer tako hoće, i one treće, stvarne i simulante. obrnuta realnost, posvuda. samo pogledaj, igra iskrivljenih ogledala. beskonačno mnoštvo omniformnih sjena nevezane u sadržaju tvore formu, uzročno-posljedični odnos točkica povezanih prazninama. to je besmislena jednadžba sa jednako mnogo točnih i netočnih rezultata. čista kombinatorika slučajnosti. sve ti je to krug, moj prika. mora početi da bi završilo i zavšiti da bi počelo. tako ti je to. i ovo nije ništa drugo do točno ono što se čini, neka uzročna posljedica posljedičnog uzroka, posve nevezano ovisna o nekim drugim stvarima, i obratno. |
malim koracima naprijed
|
bila sam nešto depresivna. bez posebne veze, jer mi se zivot učinio običan. usto sam bila i gladna. onako gladna da bih pojela i cementa da više ne budem tako gladna. kako sam pri ruci imala samo nesazvakljivog cementa, odlučila sam kuhati. u momentu sudara dviju spoznaja, nalazila sam se na lokaciji gdje ne posjedujem ništa jestivo. kad malo razmislim, ne znam da li na svijetu posjedujem išta jestivo. srećom u mom zivotu postoje dobri ljudi koji za sobom ostavljaju jestive stvari. tako su, izmedu ostalog, ostavili i rizu. nju uvijek jede moj najbolji frend. ne znam da li je baš zbog te rize, ali on je poprilično sretna osoba, pa sam se tom nekom logikom i ja odlučila za rizu. on ju jede bez ičega, ali sam ja u ime sreće dodala i neke začine, o kompatibilnosti kojih bi se dalo raspravljati. no ono što je ostalo nakon kušanja sirovina tijekom kuhanja je bilo jestivo. i depresija je nestala, i glad! bila je to stvar koja je učinila moj mali dan velikim. idući je već bio nešto veći jer sam zaboravila ugasiti plin. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.