malim koracima naprijed

bila sam nešto depresivna. bez posebne veze, jer mi se zivot učinio običan.
usto sam bila i gladna. onako gladna da bih pojela i cementa da više ne budem tako gladna. kako sam pri ruci imala samo nesazvakljivog cementa, odlučila sam kuhati.

u momentu sudara dviju spoznaja, nalazila sam se na lokaciji gdje ne posjedujem ništa jestivo. kad malo razmislim, ne znam da li na svijetu posjedujem išta jestivo. srećom u mom zivotu postoje dobri ljudi koji za sobom ostavljaju jestive stvari. tako su, izmedu ostalog, ostavili i rizu.

nju uvijek jede moj najbolji frend. ne znam da li je baš zbog te rize, ali on je poprilično sretna osoba, pa sam se tom nekom logikom i ja odlučila za rizu. on ju jede bez ičega, ali sam ja u ime sreće dodala i neke začine, o kompatibilnosti kojih bi se dalo raspravljati. no ono što je ostalo nakon kušanja sirovina tijekom kuhanja je bilo jestivo. i depresija je nestala, i glad!
bila je to stvar koja je učinila moj mali dan velikim.

idući je već bio nešto veći jer sam zaboravila ugasiti plin.

21.07.2005. četvrtak

- Gukni golube (8) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke

sve nijanse koje ne primjetimo
ipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.