|
melodije, stari, požutjeli lp-eovi za kojima žudiš u noćima stranih tijela sama u golotinji sobe ugašenog svjetla i tišine okrećeš misli u ritmu gramofona tvoje bake i priželjkuješ sjećanja da te utonu u san zauzvrat isti bijeli pamuk opstaje uz kruh i mlijeko sutrašnjeg jutra. priznati da i drugo sutra postoji? |