|
Ja sam autodestruktivni proizvod svijeta. Ja sam kreiran savjesno o kontepliranim društvenim hitovima. Ja sam cijena na koka koli. «cuj, koliko ja vidim, imas dvije opcije... ili pokusat nesto... ili sve to prekriziti...» Ja sam brojka na kreditnoj kartici. Ja sam ciljana publika alkohola. «zene su zlo. To je jedino sto ti zasada mogu reci.» Ja sam Sony Ericsson. Ja sam Diesel. Ja sam Mercedes. Ja sam Mcdonalds. Ja sam smiješak na računu. «vjerujem u ljubav iako me do sad uglavnom razocarala» Ja sam brojač struje u vašem hodniku. Ja sam impuls. Ja sam ICQ. Ja sam Microsoft Word. «pa ljubav koju ne možeš ostvariti plači i idi dalje jbga» Ja sam financija kapitalizma. Ja sam sistem demokracije. Ja sam valentinovo. Ja sam zlato u đepu sabora. Ja sam autoput bez skretanja. Ja sam novac u naplatnoj kućici. Ja sam ljubavni hit na radio stanicama. Ja sam cijena upada. Ja sam vaš najdraži stih. Ja sam temelj društvenog sistema. I moji osjećaji su struja koja goni sve ovo. Moji osjećaji su oslonac amerike. |
Naravno da ću pisati o njoj. Blog je prije svega moj ormar, moj zanemareni dio uma. Koliko kostura imam u ormaru? Ne znam, zaboravio sam gledati tamo. I tako je teško. Mislim da ću pisati o njoj for months to come, možda ne u potpunosti ali njezin miris će se osjetiti u riječima. Gledali smo se. Nikad nikoga nisam gledao tako duboko. Njene oći su mračnije od mojih, i *smijeh* vidim svoj odraz u njima. Danas se nisam ćuo sa njom. Teško mi je. Ovo je tako klishe, i mrzim «ah još si mlad» gluposti, i mrzim «nisi se ti zaljubio kak treba» od ljudi koji misle da znaju sve jer su stariji i jer im je neka budala slomila srce. «ne znaš ti što je ljubav». Kaj to znaći? Da sam glup? «ma ne, samo ne razumiješ.». Kaj ne razumijem? «još si mlad». Ajmo sad zajedno, KAJ TE BOLI KURAC DAL JA RAZUMIJEM ILI NE?! BOLI ME I TO JE JEDINO ŠTO JE VAŽNO! «daj se smiri» KAJ DA SE SMIRIM! JA TI PRIČAM DA MI JE TEŠKO A TI MI SOLIŠ PAMET! TO JE NAJBOLJE ŠTO ZNAŠ? «znam bolje od tebe!» ZNAŠ BOLJE OD MENE KAKO SE JA OSJEČAM? «ne». Ovdje obićno stanu. I onda si sam. I pitaš se dali si imao taj mali dijalog da se uvijeriš u to ili da se ispucaš na nekog.Hoćemo biti iskreni? Želim se zaljubiti u tebe. Nije fer. I kako mi na to rekao moj prijatelj, nije fer nego je ekonomski faks. I jebiga, to ima najviše smisla. |
|
Teško je, znajuči da želiš nešto što ne možeš dobiti. I po mnogi put u životu, moja ljubav me poljubila i šapnula mi «vidimo se», kao da zna da će se to dogoditi negdje u budućnosti. Ono čega se bojim je upravo znanje da zna, i da nema bježanja od vlatitih osječaja. Poljubci su tako jednostavne stvari. Zagrljaj je dopušten, kao kompromis, olakšanje, zapravo. Eto dakle, sad je i to iza mene, i ne mogu predvidjeti što ide nakon ovoga, no po mojem saznanju i prema urlicima moje kutije u obliku srca, što god dolazi, neka dođe nježno. No, kao i uvijek, sve će se to, kao i sada, ćiniti kao da se nikad nije ni dogodilo, jer ljubav ima tu nekakvu averziju, odječenost od sječanja, kao kompromis, olakšanje, zapravo. Srce ne uči. Rekao sam to jednom. Nisam znao koliko imam pravo. Sekunde prolaze brzo, i popunjenje nepotrebnim uzdacima neće ništa promjeniti, štoviše, samo će ubrzati. Prašina ispod tepiha, već se skupla mala hrpica. I ono što ostaje je još jedan ožiljak i zanje da će jednog dana i ta izbljediti, kao kompromis... Olakšanje, zapravo... |
|
Nikad nisam bio toliko svijestan postignuća toliko koliko danas na zkmu! Napravili smo predstavu sa dobrom scenografijom, dobrim tekstovima, i trajanje od sat vremena i petnaest minuta! Sretan sam. Opet. I zaljubljen. Sjedila je nasuprot mene i gledala me. Gledao sam ja nju. I znali smo. Eto, pišem za par sati. |
Svaki put osjetim ljubav kako mi se bliži. Svaki put znam da ću je zavoljeti. Svaki put ju zavolim. I svaki put se pitam «jesam li vidio ljubav kako dolazi?» i nadam se da nisam, jer sam mogao odšetati, poput Petera Selersa u The Party koji najedamput završi na drugom kraju hodnika ćim nešto pođe krivo. I sad kao i uvijek, želim je grliti, želim je ljubiti, želim ju nositi u rukama, želim joj reći i želim da me voli kao što ja volim nju i pitam se koliko još moram biti ovako djetinjast? Dali je ljubav djetinjasta? Dali nas ljubav svaki put ponese toliko? Dali nas leptirići prate cijeli život? I mrzim pitanja, pogotovo kad nemam odgovore. Pitati se pitanja poput «volim li?» imaju smisla ako zbilja znamo što je ljubav, a to je nešto što nikad nećemo znati. I mrzim mobitele, i smse, i brojeve, i riječi «ajmo na kavu», i «vidimo se». Želim ju vidjeti! SAD! Ali nažalost, živimo u skupom svijetu. I ljubav nije besplatna, a to je najžalosnije što sam ikad čuo. O da, besplatno je zaljubiti se, ali voljeti? Ajme meni... Koliko živaca, koliko novaca, koliko godina ode u vijetar?Ljubav je skupa! I nije fer! Cijene su nevjerojatne! Ulazak u trgovinu ljubavi i eto ga srćeka sa naljepnicama «5060 kn, 1 godina» ili «3520043592kn, 8 godina» ili «defektivan, nasilni prekid» ili «dobar seks ali prevara». Što bi kupili? Što bi kupili ako možete birati? Koje uvijete bi kupili? I koliko ste spremni dati? Dobar seks -20000kn, -5 god. Vjernost -50000kn, -3 god. Romantika -30000kn, -3 god. Srodnost duše -500kn, +6 god. Divan brak -300000kn, +3 god. Do kraja života neprocjenjivo, 0 god. Jedno divno dijete -300000kn, -2 god. Dvoje divne dijece -800000kn, -4 god. Troje divne dijece -150000kn, -8 god. Jaka ljubav, 0kn, 2 god. Loš seks, + 200000kn, - 3 god. Nevjera +4000kn, - 5 god. Svađe 0kn, -3 god. Kratkotrajnost +700kn, 0 god. Nagla promjena seksualnosti 0kn, - 8 god. Tajne iz prošlosti 0kn, - 5 god. Problematićne bivše ljubavi ili veze 0kn, - 6 god. Nasilni prekid, - 4000kn, -3 god. Promjena osobobina, 0kn, - 4 god. Veza na daljine, 50000kn, - 5 god. Ako imate oko 9000000 kn i 80 kn, izradite si vezu koja će vam pasati. |
Na današnji dan sam na vrlo neobićan način prvu put upoznao tj. vidjeo Greypicu. Kako i gdje vam neću reći, jerbo bu bilo smiješno, no svejedno je upoznah. |
|
First things first... ovaj link će vas nasmijat do smijeha. Second things second... Proces gipsanja lica. U zkmu imamo predstavu i za scenografiju, tj kostimografiju radimo maske od gipsa. Maske se rade tako da ležimo mirnog lica dok se na nas stavlja gips slušajući svakakve pokušaje da se nasmijemo, što nesmijemo jer se naprave bore. Neki dan smo so kasno radili te maske, slušali ramireze, ferdinanda itd i plesali na frank sinatru sa crnim kapicama sa cugom u ruci. BDW predstava je 5.6. pa slobodno dojdite. Third things Third  više učiti... sredio sam blog za explorer vi microsoft loveri |
Postoje ljudi koji vole pričati. Bezobzira ne temu. I ti ljudi kadli tad dođu u raspoloženje tj. do mišljenja da su njihove misli, u biti, svete. Ne svete na naćin «ja sam bog i posvetih si riječi» nego svete kao provjerene, točne i savršene. Kod tih ljudi navika njihovog konstantnog pričanja povuče sa sobom jedan gard koji se više manje sastoji od dijelova obrambenog mehanizma, tj. «koji ti kurac znaš bolje od mene?», jer ako konstantno pričaju, mora da znaju o čemu! I pošto im netko svako malo testira taj obrambeni mehanizam, njima se stvara i osječaj da zanju više od tih koji ih ispitaju tj. «ma što ti znaš bolje od mene?», i tada dobe osječaj da su pametni i mudri. U tom stanju Zena i unutarnjeg mira, kojeg oni vjeruju da posjeduju, njihov svijet se zbilja promjeni i svi postaju gluplji osim onih koji su zbilja pametniji i za koje se nemaju muda bahatiti. No kada ti pametniji nisu u blizini, pljuvanje se započne tj. «koji on kurac zna bolje od mene?». Sada, ponosni na svoj govor niskosvijesnim ovcama da su oni zbilja bogovi, njihov ego je toliko velik da nemogu nikako ni pomisliti da postoje pametniji od njih, i zatim sljede filozofije, autobiografije, blogovi u kojima smatraju da pišu vrhunski, i hod podignute brade velikog ponosa tj. «nitko ne zna bolje od mene!». U tom klimaksu mudrosti oni postaju odgovor na svako pitanje, i tako dolaze do garda da su oni jednostavno savršeni tj «jebo me pas, ja sam pametan.» i ljubomorni su na sve.I kako tim ljudima objasniti da se maknu sa jebenih vrata kad pokušavam izaći iz tramvaja?! |
Stejđ. Oko njega nije bilo ni duše. Bubnjevi, sjajni na suncu, sjedili su na njemu i... sjajili se... Popeli smo se. Naštimali smo se. Počeli smo.Prošlo je brže nego što sam mislio, i odsvirali smo svoje stvari i tri tuđih, i skakali su na svakoj. I svidjelo mi se biti netko drugi. Svirao sam na tim bubnjevima. Znojio sam se. Pjevao sam. Svidjelo mi se bit netko drugi. Bio sam... ritam. |
|
sutra sviram oko pola 6 na norijadi na malom stejdju. dojdite! |
|
Kada mrzimo nekoga sve što nam se ne sviđa postaje baš njegov/njezin/njihov problem. Pa čak i ako vidimo najmanju stvar koja nam se ne sviđa, kao recimo ograda zgrade koja sprijećava put, pomislimo da su to sagradili baš ti koje mrzimo. Kontinuarni kompleks apsolutne mržnje, ili KKAM, i on me prati već par dana. Majku li mu zašto pada kiša!? To su oni krivi... A u kurac kak mi je mogao bus pred facom otić?! Ma on vozi unutra... Joj jebem ti koji kurac ovaj red tak dugo stoji? Ona je na blagajni. Kurac ne dolazi mi tramvaj. Jer me ona zaustavila! Danas je totalno u kurcu dan, i to je zato što mi digli tlak.  |
Žudnja. Definivno najveći ljudski flaw. Toliko želimo nešto a ni ne znamo što nas čeka.Oh kako smo samo glupi. O da, to je više od nas, to je nešto što je upravo onako kako zamišljamo. Ali na kraju, ništa nije. Kako se manifestiramo u određenoj situaciji savršeni mi zamišljamo najbolje okolnosti. Pod dobrim okolnostima, sve je savšreno. Ali kada u svojoj glavi savršeni svijet, možemo se samo razločarati. I to je taj dio žudnje koji nas sve zavara. Ništa nije savršeno. Je, ali kad je, mi to ne primjetimo. Samo želimo još. U filmu gdje smo glavni glumci, kada kažemo da bi moglo bit gore, padne kiša. U filmu gdje smo glavni glumci, kada kažemo da može biti bolje, proglašeni smo negativcima. U filmu gdje smo glavni glumci, kada samo može biti bolje, postane bolje. U filmu gdje smo glavni glumci, kada je sve kako treba biti, postane gore. Tko piše te glupe scenarije? |
Imam promjene raspoloženja i mislim da ljudi polako pizde zbog toga... |
Evo, po drugi put pišem ovaj post. Jer eto, volim kad je flash slikica gore, i podignuvši flash, spustio se firefox.Oko mene, iza mene, pored mene (iza zidova) stoje horde Bass Invaders fanova koji, momentalno muče Khuma za kartu. Mislim da je pametno ne spomenuti njima da sam upao besplatno. Ono što čujem, je bass. Infrazvučni kanal koji putuje ispod kože zemlje na more. Zašto more? Ne znam. Ali znam da nešto plemenito kao bass voli vodu, voli izolaciju, voli putovati. Kažu da zvuk najdulje putuje. Kažu da te u svemiru nitko nečuje kako vrištiš. Mislim da bass putuje svemirom u daleke galaksije, tako gdje Darth Vader sada tlači sina i reže mu ruku. Svemir. Velika tišina, i sve što se čuje je tihi bass, noseči svemirsku prašinu sa mjeseca na asteroide. Bass sada prolazi kroz moje uši. Vodi me. Zove me k sebi. Vani, negjde iza vrata, ljudi slušaju taj bass među tišinom, i ništa nečuju. Vibracije. Sama srž pokreta, sada govori kroz moje ruke. Osječam se izolirano. Samo. Zaključano u ovoj maloj sobici (formalno zvanom računalskom sekcijom). Ona. Tko je ona? Ljubav mog života. I gdje je? Znam gdje je. I znam gjde se nalazi. I znam da bi joj primio ruke u svoje i pustio bass; da nas odnese. Bass, tih i snažan, sada me nosi. Bass, mravi, kset, ona sada su jedini za mene. I misli mda ništa drugo nebi htjeo osim njihovog tihog zagrljaja. |
|
sutra, i samo ako se sunce nasjmejši ujutro, dakle ne ako ga nema, roštilj stoji. E sad ovako: Našli bi se oko 16 kod mimare i krenuli pješke 5 minuta do ulaza pa na livadu. Roštilj bi trebao biti spreman do tad. Hrana je na nama. Piva je na vama. Ajd barem da svatko donese pivu, svaki drugi bar. Mi isto pive imamo ali da nebude nedovoljno. Eto. Prijave vrijede od sada do sutra u 12 da znam kolko mesa treba kupit. Roštilj se odvija kod Khuma , gdje ćemo biti on, par frendova i ja, pa koem se jede roštilj, neka dođe, u protivnom, bit će mi žal al kaj sad. Dakle ako sutra ne bude sunčano, plan otpada. U tom slučaju idemo na sljedeći vikend. Wiiii, napokon roštilj! newsflash: sutra vrijeme: Weather - Extended Forecast Today Rain hi 71°F - lo 57°F Tomorrow Showers hi 71°F - lo 52°F niš od toga ćini se. |
I mislim si, ili volim misliti tako, da sam bolji od toga i da sam naučio iz prošlosti, ali ipak, ono dijete, onaj klipan urla u meni i želi van. Jedan Tyler Durden se stvara u meni i se manifestira se sada malim bljeskovima svakim danom. Ako poludim, znati ću zašto. A ako pretjerujem, neću znat stati.Zamišljam si, a ako ne, trebao bi... Sada pišem pjesme, scenarije, radim sve ono što smatram kreativnim, da znam da sam još uvijek ja. Ne želim hodat sitan ispod zvijezda... Stvaram si viziju onoga što mislim da želim i pitam se dali to zbilja želim ili ću to htjeti samo dok to ne dobijem? Ja sam jedno razmaženo derište. I prokleto sam nesiguran. A dok nisam ponašam se onako kako se nebi htjeo ponašati. Odvratno, zar ne? Bježati od sebe kad samo želimo doći dovoljno blizu da si kažemo da je sve uredu, i da se nemoram bojati. Luie Armstrong ima pjesmu. Kaže «give me a kiss to build a dream on». Trebam taj poljubac. Trebam ruku koja će me gurnuti preko ruba. Da vidim koliko daleko mogu doći. Trebalo bi biti moćno ali jednostavno, kao poljubac ali snažnije, šamar, udarac... I sada čitam ovo i pitam se, dali ja previše razmišljam? Zamišljam si, a ako ne, trebao bi... |
Jučer, sjedivši na tomislavcu vidjeh ja krdo idiota u hodu od trga do kolodvora jerbo tam su bili preusmjereni svi tramvaji pošto se na trgu utaborila ogromna gnojna rupa koja je manifestirala smrad koji svojom aromom privukao sve one koji se smatraju muškarcima i one koje se smatraju muškarčevim žanama. Da dokažu svoju nadnaravnu muškost porstrali su svoj antitalent u ogromim klapama onih dubokih bed blue boys glasova čiji su vlasnici jedva shvatili da to nisu dinamove himne već pjesme o, vid iznenađenja, ljubavi, i bržebolje počeli pjevat dinamovnu himnu jer se čini kao da to jedino znaju. Jedni od njih, doduše, znali su lupit dva akorda na gitari, i oni su bili oni pravi frajeri na koje su sve polupijane maloljetnice koje bi trebale dobiti zlatnu malinu za glumu pijanstva, pale, i najverojatnije zatrudnjele, pa će imenovat dijete (koje se muško nada da će biti muško) kao pjevača pljavog kazališta kako bi zauvjek zapamtili kad su se prvi dan sreli, i pričali nakon toga svojim debelim susjedima kako je to bila najromantićnija noć, i kako je mala dala i stenjala kao lepa brena kad ju je trošio u tatinom mercedesu. Naravno, dobila je šamarčinu kada je vidio da je ostavila fleke na autu, ali to nikad susjedima nisu rekli. Sakrivao sam se iza svojeg lica i nadao se da me neće vidjeti dok sam se pitao što bi bilo da je na trgu bilo hladno pivo ili azra ili red hot chilli peppers, i nasmješio se shvativši da nebi bilo ni pola toliko ljudi jer će na istu noć u nekom bircu biti karaoke sa svim narodnjacima. U školama bi trebali imati predmet "modernu glazbu", da ljudima damo do znanja da postoji i nešto van ljepe li nam domovine, no to bi ljudi definirali kao "ljudi koji misle da znaju bolje od nas" i "oni se samo deru" i nadati se da će se svi složiti, pa da nebudu sami dok se na ulicama deru dok mi alternativni nesmijemo, jer se mi samo deremo... čast onima koji nisu kao gore navedeni, isprike vama što sam vas stavio među njih, govorim samo o množini koju sam sreo tu noć... tko sam ja da sudim...zbilja, ovaj post je glupost... jebote al zbilja, tko sam ja da sudim? ništa... nitko... ma kog briga... |
Jutarnje iščekivanje probe pratilo me sve do podneva, kada više nije bilo jutro nego podne, stoga je to jutarnje nabrijavanje postalo podnevno nabrijavanje, no kako je vrijeme prolazilo i kako sam se više radovao, podnevno iščekivanje postalo je popodnevno, i tako u većernje, i tako u nikakvo. Ono što me najviše razločaralo bilo je sjećanje na prošlu probu u već daleko prošloj srijedi. Nosim dva para palica u torbi, možda su i one razlog postepene degradacije moje torbe koju svako malo moram krpati da se ne raspadne, i oboje su željno skakulate sa mojim koracima znajući da ću ih držati u svojim rukama, čak su se počele svađati koje od njih ću uzeti. No na kraju ostale su dobre prijateljice kako nisam uzeo niti jedne...Negdje oko 45 minuta do probe, basist smsom javlja da nemože svirati. I tako, nastavih gledati kornove spotove i jabati mu mater istovremeno, i tad u tom trenutku, depresija se ponovno vratila, spustila svoje teške torbe na pod, snažnim udarcem. Odpakirala se i smjestila natrag na svoju počasnu fotelju nasred hale uma i sada vlada. Imenovala je nostagiju svojom desnom rukom i tako vuku tu užad iznad moje glave. Moja sreća, nedavno utaborena, sada se sakrila ispod kreveta i pokazuje mi «o ja tu nemogu ništa dok se ti ne središ» facu koju toliko mrzim. Žao mi je, zapravo. Sve to me je navelo da se posvađam sa svojima kad sam došao doma, sve zbog izgašene lampice ispod kompjutera. Samokontrola gubi kontrolu jer ista bježi od nje balavim smješkom. I tako sjedim ovdje, slušajući, kako ironično, where's my mind i pitam se... Gdje li je? Sjećanje otvara svoj veliki fotoalbum i pokazuje mi slike iz prošlosti, a ja si mislim da sam tada bio tako mlad, tako iskvaren, bez škembe i sad okrećem stranice na sliku mog tate kako gleda svoje slike iz prošlosti i govori «jao kako sam bio mršav». No ako ne ništa, conter se pomaknuo na 10000. To, dakako, ništa ne znači pošto većinu hitova čine perverznjaci koji dođu na mob blog napisavši riječ «masturbation» na bilokoju tražilicu i vide djevojku gore koja se dira, makar nikad to nisam gledao na tako površan naćin. Ostatak su ljudi koji traže pornić renate sopek, tatjane jurić ili koju kod spomenem u svojim postevima. Ubiti, ako sada napišem «ovdje možete skinuti pornić renate sopek» ja sam siguran da broj 10000 neće stajati dugo već ću se uskoro hvaliti kako imam 20000 perverznjaka koji drkaju na sliku djevojke koja radi isto. Dali je zbilja to tako napaljujuće? Za sve one kojima još nije jasno, moj logo gore je djevojka koja masturbira, a ne obješena kučka kako je neki zovu. Hm... kad smo već kod masturbacije... Kad sam bio lima chatao sam na iskonu konstantno pitajući «ima li cura koja masTRubira ovdje?» i dobivao odgovore koje i danas dobijem ali na drugu temu, «NAUČI GRAMATIKU!» Kako se stvari ne mjenjaju to je strašno. No ipak, neke su se javljale i tako sam doznao da to nije tako slikovito kakvo je na pornićima za koje sam tetama u videotekama išao po cigarete da bi ih dobio. Moj tata je uvijek govorio da bi rađe da gledam porniće nego horore. Danas mješaju to dvoje u teen horrorima, u prijevodu «kratke minice i penetracija» jedan naćin ili drugi, ovisno o dali se penetrači nožem ili...hm... Jučer sam gledao «otac na službenom putu» i bila je scena kako malog dječaka obrezuju. Kasnije deda kaže da kad su njega obrezivali da je ostalo kože za mentil. No, ipak, ljudi misle da je pristojnije pokazivati klanje nego seks, i tako smo u zemlji gdje su se pokušali zabraniti kondomi kako bi se smanjile trudnoće i prijenos bolesti. Ako nemamo zaštitu, nećemo se trošiti. To je kao da ako nemamo kacigu, nećemo voziti motor. Neki hoće, a neki su dovoljno pametni da je nabe na glavu, zaštitu to jest. Nego prije nego što sam skrenuo na tako pervarznu temu, mislio sam reći kako sve kreativne radnje kojima popunjujem dane postaju sve manje i manje popunljive. I na što više ljudi ovisiš to su manje šanse da se neće izmaknuti ako se na njih nasloniš. To naravno ovisi o što ljudi misle o tebi, a tu je tema koja za mene nije dobra. Recimo da imam burnu prošlost. Mislim da je pubertet jedan period u kojem ti društvo daje priliku da sve temeljito zajebeš tako da kad odrasteš što brže naučiš što su to zapravo odgovornost i posljedice. Slušaj mamu, voli seku. Bože moj, ćak i ne masturbiraj. Ali ne, ja nećujem mamu, nevolim seku i... Ma dobro bili smo mali i radili smo ludosti i danas nam je žao što nesmijemo cijeli život piškiti nasred placa. I ljudi imaju toliko razumjevanja za mlade. I kad su malo manje mladi, stariji izgube to razumjevanje jer su shvatili da su ovaj put baš oni sami krivi zašto im djeca puše, i to upravo zato što su imali toliko razumjevanja kad su im pišali u javnosi. No, naravno, nisu oni loše odgajali već su im djeca neodgojena. Jedne zime kad smo se još gađali grudama umjesto jebali vremenu mater što ih možemo napraviti ili što uopće ima snijega, bacili smo par gruda okolo pred zgradom dok na nas jedan susjed nije bacio petardu. Tako smo mi, koji smo naravno bolje znali od njega, bacili grudu njemu u balkon sa kojeg je bacao petarde. On je sišao i za uha nas odvukao do naših roditelja i zahtjevao posljedice. Naravno, nije spomenuo kako nas je zamalo ubio petardama... Ironično li, par godina kasnije netko me pogodio petardom... Nije mi, ipak, jasno zašto ljudi toliko ne shvaćaju mlade ili mladi ne shvaćaju starije i zašto se onda žale kada se ni mladi ne razumiju mlade ni stariji ne razumiju starije. Mi smo svi ljudi, i svaki jedan od nas je drukćiji od drugih. I kako onda očekujemo znati kakvo će sutra biti vrijeme kada ni glave vlastite nemožemo skupit na tren i shvatiti neke stvari? Nažalost, svih 10000 hita na blog neće imati nikakvog utjecaja na ovo što sada pričam. Te brojke samo utjeću na moje raspoloženje i to im je jedina korist. A pošto je moje raspoloženje meni važnije od tih brojkica, te brojkice gube ikakvu važnost. Ne, još uvijek ne znam gramatiku kak spada, još uvijek griješim, još uvijek sam bezobrazan prema roditeljima kad netreba, još uvijek sam zelen kao trava koju ipak ne pušim, ali se trudim, i za sad, jer ću se sutra osjećati drukčije, mislim da sam puno napravio jer sam mogao puno gore, i to je u biti najbolje vijest koju sam danas čuo. |
 Novi album od system of a downa je na netu... i eto, neki ga već imaju. stoga, primite se downloadiranja! ma jok! Kupite cde! |
Položio sam ispit danas. Hura! I uz to našao sam najdraži citat, mislim, jedan od najdražih.Dakljem: «there is not a creature on earth that is half as terrifying as a truly just man» Ajmo u zadar, kaže meni frend. Ajd, kažem ja njemu. I tako nas dvoje hodamo umjesto do kseta da autobusnog kolodvora, gdje smo dobili popust jer nas je gospođa na šalteru upisala kao studente, tj. mene, jer on je. Ispalo je da bus kreće u 6:00, tako da smo odlućili otići do njega doma krmit i spremit neke stvari jer nismo imali ni četkice za zube. Tako volim biti spontan... Ajmo hodat do španskog! Ajmo se vozit biciklima do maksimira! Najgore je to što rijetko kad napravim nešto spontano. I to bez dobrog razloga. Alkohol ubija filing za filing. Jedini filing koji je ostane je horny i pospanost. Ajmo prićat sa nepoznatim ljudima! Ajmo ramzišljat dok svi ostali slušaju. Ajmo piti pive i gledati bubnjara kako lupa. Spontani poljubac... Eto, ideja: Spontano poljubite nekoga u sljedećih par dana! Bez obzira koga! Ako ne dobijete šamar sve bu bilo ok, i još bolje nego... AAAAAAAAA! Ovo je super! Jedva čekam! Ajme već mi je histerija u glavi! |
Da vam kažem iskreno, mislim da sve ima nekakvog smisla jedino kad ga nema. Jer zbilja, samo kad nema smisla je u biti sve jasno. Primjer, muškarac i žena se poznaju neko vrijeme, dobri su prijatelju, zaljube se jedan u drugog i ožene se. Sve je tu jasno? Ne, jedna stvar nije. Ljubav. Zaljubili su se jadan u drugog... Makar znaju da je ljubav u biti jedna loša stvar. To je kao kad narkomani krenu u svijet druge makar dobro znaju da će umrijeti od nje, ili pušači koji uporno puše kad znaju da je cigarete nisu zdrave. Svi zamo kakva je ljubav, zbilja znamo. Svi smo se opekli, i svi imamo ožiljke da to potvrdimo. Ali ne, mi uporno volimo. To je moja droga, ljubav (-:No, koliko god besmisleno zaljubiti se je, ono što najviše nema smisla je KAKO? Što to zaboga ima u tim oćima? Smješak, pusa, zagrljaj, ups eto pimpek ima svoj monolog... «da ti ja to objasnim? Od kud da krenem? Od početka? Ok... Dakle, nadignem se, i... pa to je to, zapravo» Herc na drugu ruku ima svoje mišljenje o tome... «ispunim se predivnom energijom koja me podigne sa nogu i odnese u svijet gdje je sve prekrasno i emocionalno» Ne, ni herc ne zna zašto... Dali je onaj osjećaj kada želimo nekoga poljubiti ne zato što nam se nadigao već zato što hoćemo osjetiti koliko mekane su joj/mu usne, ljubav? Kada sjedi upravo ispred nas i gleda nas, i naš pogled krene na te oći i usne i... «ne, ne stari, fulao si, sise i pi***» ...i želimo imati tu osobu? Baš IMATI?! Kao kad kupimo velikog medu (neki dan sam vidio najvećeg plišanog medjevića...medvjedinu...u rukama neke djevojke, ajme koliko je bio) i damo mu ime i stavimo ga na krevet ... «SA MEDVJEDIĆEM?! Ajme tko mene ima među nogama...» ...da spava? I znamo da nikamo neće pobjeći jer nas voli? Ljubav je relativna... «nije, što je relativno u ljubavi? To što je relativno sjebana?» Ne, već nikad ne znaš... «kaj nikad ne znaš?» Dali je to ona prava ili ne. Ali ponekad znaš, jer joj oći to govore i znaš, jednostavno znaš da je to osoba koju voliš. Ali ponekad nešto toliko želiš da nemožeš biti siguran. Nemožeš uvijek dobiti ono što želiš... «the story of my life...» No ipak, ljubav... Ljubav je ono kada vidimo osobu i ne gledamo joj tijelo već u oći! «ne, to je kad si peder ili firgidan» ... Onda je ljubav ono kada hoćemo zagrliti tu osobu i ne puštati je! «samo želja za seksom» ... Onda je ljubav kada možemo šutjeti sa tom osobom bez da si kažemo niti jednu rijeć! «ne, to je kad si glup i nezanimljiv» ... Ljubav je kad znamo da volimo! «da da...samo si ti to govori...» ... Što je onda ljubav?! «drkanje!» Pimpek daj šuti... Ljubav je ona osoba koju ću tako zvati... Ljubav... (-: |
|
Maloprije sam postao post koji mi se nije svidio... Izbrisao sam ga... Al mi je žao što pišem kad nemam ideje, u biti... Ma eto dakle... Roštilj: Ako sve bude po planu, ove subote kod dobrog prijatelja imamo dvorište gdje se taman možemo sjesti, pijuckati i jesti, sve uz jedan uvijet: Da drugi frend prži, nitko drugi... Ajd nek mu... Sutra imam ispit, i nadam se da ću ga položiti. Probu nisam imao već od prošle srijede. Ako ne lupim bubanj uskoro opet ću bit depresivan... |
«Ah! Došli ste!» Uzdahnuo je kontroler. Nosio je bijelu kutu ravnu do poda, bijelu, bez ikakve mrlje. U vanjskom đepu kute visjela je njegova identifikacija, njegova slika veselo se smješila iznad njegovog imena. Kratko ošišani dečko, novi oćito, još uvijek intuziastičan za svoj posao. Radosno je primio G. Rentovu ruku i, valjda protokolno, izvadio malu crnu lampicu is svoga đepa i uperio je ravno u njegovo oko.«Kako ste se proveli?» Pitao je, distraktiran, gledajući raširene zjenice gospodina Rentona. «Interesantno! Iznenađen sam, zbilja!» Rekao je još uvijek distanciran gospodin Renton, pomalo zbunjen formalnošću lampe u njegovom oku. «Iznenađeni? Zašto?» «Nisam znao da će tako dugo trajati.» Kontroler je ugasio lampu i spremio je natrag u lijevi đep, «Kod nas dobivate punu cijenu, ni manje ni više!» Rekao je nasmješeno. «Bilo je... lijepo.» Rekao je gospodin Renton, sa iskrenim smješkom na njegovom licu. Nije bilo trunka sumnje u njegove rijeći. Barem ne koliko je kontroler vidio. «Drago mi je, gospodine, jako mi je drago!» Rekao mu je, i oper protokolno, podignuo svoju ruku u zrak. «Koliko prstiju vidite?» «Dva.» Odgovorio je Renton, pomalo stisnutim oćima nenaviknutim na svijetlost, pogotovo ne nakon agresivne svijetlosti baterije. «Kako se zovete?» Nastavio je kontroler. «Minaan, Sellio Minaan.» «Ne gospodine! To je bilo u životu, ne više. Zovete se Renton, Marque Renton, sječate se?» «Oh da, naravno. Prošlo je tako puno vremena.» Isprićavao se gospodin Renton. «Ma gospodine,» Nasmješio se kontroler, «Prirodno je da ste malo disorijentirani, sve će se vratiti na svoje mjesto. Ništa ne brinite!» Kontroler je stavio svoju ruku oko gospodina Rentona, i polako krenuo dolje niz hodnik. «Hodajte samnom.» Rekao mu je. «I? Pričajte mi, kakvo vam je bilo?» Gospodin Renton je, ravnim pogledom na pod, krenuo uz hod. «Imao sam divno djetinjstvo. Roditelji su me razumjeli, društvo me volilo. U razredu sam imao dobre ocjene, vrlo dobre. Imao sam djevojku. Ninua. Jao Ninua...» «Samo nastavite?» «Oženili smo se, imali dvoje divne djece.» Moment tišine preuzeo je hodnik pored zvuka hoda dvaju muškaraca. U tom trenu, zvučala je istina. Vrata su se otvarala pred njihovim glavama. Muzika, lagana kao dim, proplesala je oko njih. Ipak, gospodin Renton ništa od toga nije primjetio. «Lupio me auto.» «A šteta gospodine. Nažalost, podpisali ste na pola života.» «Pitam se što bi bilo da nije...» «Uvijek se možete vratiti!» «Mislim da i budem! Ninua...» «Gospodine, došli smo u svaćionu, presvucite se i pratite hodnik do glavne prijavne sobe gdje ćete dobiti daljne upute.» Rekao mu je kontroler uzdignutom rukom prema svlaćioni. Unutra, na naranđastoj sofi, čekao je ugodan pamučni ogrtač i na drvenoj klupici pored nje, šalica tople čokolade. Gospodin Renton napravio je dva spora koraka, zatim se okrenuo prema kontroleru sa žalosnim nostalgićnim licem, otvorenih ustiju. Tražio je rijeći. Oći su mu se zamutile. Ruke su mu se lagano tresle. Gledao je iza, od tamo gdje je izašao. Zatim se vratio na kontrolera i tiho rekao «Hvala vam.» Vrata su se zatvorila između njihovih glava. Par minuta kasnije, vrata su se otvorila ponovno, i ispred njih stajao drugi muškarac. Kontroler ga je nasmješeno pogledao. «Dobar dan gospodine! Spremni za život?» Vani, u bijelom i praznom gradu, gospodin Renton isplakao je zadnju suzu. Od kud mu novci ja još? I dok je odlazio u svojem plavom autu, čuo je rijeći koje su ga tu dovele. «Život. Svijet ljepši od našeg.» Trava će uvijek biti zelenija na drugoj strani. |
Tretiram um kao veš mašinu. Namjestim temperaturu, način pranja i dodam prašak, i smpremni smo za pranje mozga.Što si danas radio?! Ništa Što si danas jeo? McDonalds© Što si danas pio? CocaColu© Što si danas nosio? Dolche & Gabbana© Što si danas slušao? Brittney Spears© O čemu si danas razmišljao? O ničemu. Oprano. Idemo dalje. Tretiram sječanja kao kantu za smeće. Podesim njen položaj. Okrenem se i bacam zgužvane papire u nju. Koliko imaš godina? 20 Kako se zoveš? Vlado Gdje si se rodio? U Bosni i Hercegovini. Što voziš? Mercedes© Kakve komade voliš? Plave i mršave. Što slušaš? Thomsona Što misliš o pederima? Da ih treba u logore. Što misliš o Hitleru? Da je bio loša osoba, naravno. Ambicije? Ništa Piva i nogomet. Igraš nogomet? Ne, gledam. Bravo! Bačeno. Idemo na zadnji korak. Tretiram osjećaje kao zid. Udaram glavu od njih dok ne odbiju. Koga mrziš? Sve koji su bolji od mene. Koga voliš? Sebe. Na koga si ljubomoran? Na sve koji su bolji od mene. Kome želiš sreču? Sebi. Što je loše? Sve što je loše za mene. Što je dobro? Sve što je dobro za mene. Što je neutralno? Ha? Što je to? Nema veze. Gotov proizvod dolazi sa mitraljezom. Ljudi...ljudi...come out and play... |
|
shvatih upravo sad i vratio se nadopisat, da sam sretan...imamo single...nešto sam napravio...nešto radim...jako sam hepi... eto... |
Danas sam ležao na podu močvare, tamo gdje sam prije par mjeseci pogao i bario glupačice sa vrlo malim ambicijama pored pijanstva. Danas sam ležao na podu gdje se danodnevno moj alternativni život odvija. Tamo gdje sam mogao biti, u biti, gdje bih bio da nisam bio drugdje, tu gdje jesam. Trebam nekoga. Nekoga. U biti, trebam nju. Ili trebam ševit... Ma ne, samo trebam... trebam odmor. Trebam jedan veliki čvrsti hug.Nagla promjena teme... Romaja: Simbol za burek. Burek: Izraz za «unutarnju sreću» Sreća: Dojam kada je niš nejde po tvom ali se na žališ. Žalba: Kad misliš da je nekog briga. Briga: Kad si korak od zaljubljivanja. Zaljubljivanje: Kad si korak od dna. Dno: Kad se samo možeš popest više. Više: Suprotno od niže. Niže: Tamo gdje ideš da poljubiš nekog ko je niži od tebe. Poljubiti: Voljeti, bezosjećajna kretnja ustima. Voljeti: Živjeti. Bezosjećajna kretnja ustima: Barenje Barenje: Kad si napaljen. Napaljenost: Kad si glup i nerazuman. Nerazuman: Kad pričaš punih ustiju. Pričanje punih ustiju: Nepristojnost. Nepristojnost: Prdenje u javnosti. Prdenje: Onaj «pppppppp» zvuk kada smo na wcu. Zvuk: Kratica za Dobar Zvuk. Dobar Zvuk: Birc u Gajevoj. Birc: Mjesto gdje možemo prditi u javnosti. Možemo: Kada mislimo da možemo. Mislimo: Kada mislimo da dovoljno znamo. Znati: Biti dobro upućen. Upućenost: Znati da se po netu vrti pornić od Renate Sopek. Renata Sopek: Prognoza vremena. Prognoza vremena: Laži o vremenu. Laži: Kada lažemo. Kada: Ona stvar u kojoj se kupamo. Ona: Djevojka mojih snova. Snovi: Kada smijemo prditi u javnosti. Smjeti: Sm Jeti. Jeti: Čupavo čudovište. Čudovište: Ono što postoji samo u našim snovima...gdje prde... Ono: «O ne!» na engleskom. Engleski: Jezik na kojem sve pjesme zvuče puno bolje. Bolje: E ne znam jebiga... Ovako, NAĐOH PROSTOR ZA ROŠTILJ! Detalji do sljedečeg posta... Naša prva stvar se zove Kontradikcija. Sljede još 5 za snimiti pa opet u garažu. Stvar možete dobiti u chvecarnici i to samo ako mi kupite pivu... Tamni Leffe... Aha, chvecarnica... Doći ću fkorz i onda u KSET ili ne... |
Jučer od 18 do 21 smo moj bend stajali u studiju i snimali naš prvi single. Mislim, bilo bi od 18 da gitarist nije krivo proćitao da bus kreće u 45 umjesto u 34, no nije bitno, stigli smo. I tako sjedoh mi na instrumente i nakon par odsviranih verzija i par odletjelih palica, prva bez vokalna, bez solovna verzija na koju smo nakon toga išli dosnimavati. To je trajalo. 12 puta je naš dragi gitarist odsvirao taj solo. Basist i ja smo samo slušali i govorili "ne" kad god nam se nije sviđalo, i to je bilo punih 11 puta, grozni li mi. Kadli moj red da odpjevušim svoje. Još uvijek se sjećam kako mi je bilo kad sam stao iza mikrofona. "pisanje pjesama je skidanje gaća u javnosti" rekao je jedan vrlo pametan muzičar meni preko jedne kave. Imao je pravo... No, to na stranu, snimih mi to. Tonac uzeo vremena da zmiksa dok smo mi pijuckali pive i smijali se svemu, i kad je bilo zmasterirano dobili smo naše kopije i eto ga! pogodit li je lako kaj sad slušam dok pišem?Jao, kako mi je bed... I solo je tak tužan na početku... I stvar je malo pre kratka... Jedan dan ću otić stavit copiright na stvar pa ga objavim na blogu...maybe... Kako sam sretan! haha! vani pada kiša no baš me briga! mi imamo single! haha! Sve vas grlim... |
|
Yeah, but see this one right here? This one was my dream, my wish! And it didn't come true. So I'm taking it back. I'm taking them all back. |
Eto dakleh, ne sviram u subotu. No imam ljepe vijesti. U biti nemam, serem, dobro je izgledalo dok sam pisao. Ne znam, malo sam prazan. Kompletno. Ali pišem, i ne želim stati. Kako je jedna pjesma od vještica rekla «od straha vičem da ne pobjedi šutnja». Toliko silno želim znati što bi bilo da nikad nisam skrenuo tom cestom. Bili bio sretniji? No ko ga jebe, nemogu se vratit. Uh kako primitivno.Život bi trebao imati SAVE i LOAD opciju. Zbilja bi. Možda zato toliko igramo igre, zbog lakoće, slobode, bez posljedica. Ah, stisnuti save i nastaviti, što bude samo loadam. Toliko slobode pri samo jednom klicku miša. Kako bi bilo da možemo sejvati život i loudati ga kad nekaj krene krivo? Dosadno? Ne... Ne, život nema load opciju. Nikad nije imao. Ima save... Promotrimo situaciju, sejvamo i riskiramo. Nema povratka. Nikad nije bilo. Ima nastavka. Stupimo koracima ravno bez obzira na posljedice. Nema odustajanja. Nikad nije bilo. Gdje god jesmo mi još uvijek dišemo, i jebiga, nemremo stisnut quit (-: Ali ima save... Sejvam danas. Ak ikaj bude, bum se vratio i napravio nešto drugo. Možda će me ljudi malo ludo gledati ali kaj da im radim? |
No squeel can remembar that it's all in your head. Ni ljubav. Ni znatiželja. Ni potreba. Ni kad smo gladni, ni kad smo veseli. Kada vidimo nešto lijepo. Kada se ljubimo pa kada nam se oći sklope. Ili kada se budimo i kada zrake sunca urlaju u našoj sobi kroz rupice na roletama. Sve je u našoj glavi. I smatram, u biti tužno je, da tko lijep i močan organ može proizvesti toliko ružnih stvari. Ono što stvaramo u našim glavam je naše, samo naše, i snovi su instrument naših misli. Misli su bis naših znatiželja. Znatiželje su muzika naših dodira.Znate onaj osječaj? Onaj?! E pa onda znate kak mi je. Sviram u subotu. Bojim se da što ako nebudemo poradi nekakvih poteškoća oko vokala. No, ako budemo, pozvani ste svi na trg u subotu, još postam u kolko sati. Držite nam fige. |
Predivna noć. Nije moglo biti ljepše. Proveo sam predivnu noć sa divnom prijateljicom i starim prijateljem. Pijuckali smo vino sa vodom na zvjerdarnici. Promatrali smo dimljak, krov i nebo zagreba. Prošetali smo po prošlosti. Naučili više jedni o drugima nego ikad prije. Zavolio sam ih oboje. To su moji najdraži prijatelji, i više od toga. Zatim sam za stare dane pojeo burek u romaji, sjeo na 32 i vozio se u tramvaju dopisivajući se sa starom poznanicom koja je sjedila samo dva metra od mene dok je između nas rigala neka turbofolk seljača. Nismo prozborili ni rijeć dok nismo sišli. Niti dovici kretena nisu uspjeli pokvariti doživljaj. Slušao sam coldplay. I sada sjedim i gledam komentare od vas, i stvarno ne znam kako bi noć bila ljepša.Eto podjelih to sa vama. Blogajmo se i dalje. |
| < | svibanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
