Jutarnje iščekivanje probe pratilo me sve do podneva, kada više nije bilo jutro nego podne, stoga je to jutarnje nabrijavanje postalo podnevno nabrijavanje, no kako je vrijeme prolazilo i kako sam se više radovao, podnevno iščekivanje postalo je popodnevno, i tako u većernje, i tako u nikakvo. Ono što me najviše razločaralo bilo je sjećanje na prošlu probu u već daleko prošloj srijedi. Nosim dva para palica u torbi, možda su i one razlog postepene degradacije moje torbe koju svako malo moram krpati da se ne raspadne, i oboje su željno skakulate sa mojim koracima znajući da ću ih držati u svojim rukama, čak su se počele svađati koje od njih ću uzeti. No na kraju ostale su dobre prijateljice kako nisam uzeo niti jedne...
Negdje oko 45 minuta do probe, basist smsom javlja da nemože svirati. I tako, nastavih gledati kornove spotove i jabati mu mater istovremeno, i tad u tom trenutku, depresija se ponovno vratila, spustila svoje teške torbe na pod, snažnim udarcem. Odpakirala se i smjestila natrag na svoju počasnu fotelju nasred hale uma i sada vlada. Imenovala je nostagiju svojom desnom rukom i tako vuku tu užad iznad moje glave. Moja sreća, nedavno utaborena, sada se sakrila ispod kreveta i pokazuje mi «o ja tu nemogu ništa dok se ti ne središ» facu koju toliko mrzim. Žao mi je, zapravo. Sve to me je navelo da se posvađam sa svojima kad sam došao doma, sve zbog izgašene lampice ispod kompjutera. Samokontrola gubi kontrolu jer ista bježi od nje balavim smješkom. I tako sjedim ovdje, slušajući, kako ironično, where's my mind i pitam se... Gdje li je? Sjećanje otvara svoj veliki fotoalbum i pokazuje mi slike iz prošlosti, a ja si mislim da sam tada bio tako mlad, tako iskvaren, bez škembe i sad okrećem stranice na sliku mog tate kako gleda svoje slike iz prošlosti i govori «jao kako sam bio mršav».
No ako ne ništa, conter se pomaknuo na 10000. To, dakako, ništa ne znači pošto većinu hitova čine perverznjaci koji dođu na mob blog napisavši riječ «masturbation» na bilokoju tražilicu i vide djevojku gore koja se dira, makar nikad to nisam gledao na tako površan naćin. Ostatak su ljudi koji traže pornić renate sopek, tatjane jurić ili koju kod spomenem u svojim postevima. Ubiti, ako sada napišem «ovdje možete skinuti pornić renate sopek» ja sam siguran da broj 10000 neće stajati dugo već ću se uskoro hvaliti kako imam 20000 perverznjaka koji drkaju na sliku djevojke koja radi isto. Dali je zbilja to tako napaljujuće? Za sve one kojima još nije jasno, moj logo gore je djevojka koja masturbira, a ne obješena kučka kako je neki zovu. Hm... kad smo već kod masturbacije...
Kad sam bio lima chatao sam na iskonu konstantno pitajući «ima li cura koja masTRubira ovdje?» i dobivao odgovore koje i danas dobijem ali na drugu temu, «NAUČI GRAMATIKU!» Kako se stvari ne mjenjaju to je strašno. No ipak, neke su se javljale i tako sam doznao da to nije tako slikovito kakvo je na pornićima za koje sam tetama u videotekama išao po cigarete da bi ih dobio.
Moj tata je uvijek govorio da bi rađe da gledam porniće nego horore. Danas mješaju to dvoje u teen horrorima, u prijevodu «kratke minice i penetracija» jedan naćin ili drugi, ovisno o dali se penetrači nožem ili...hm... Jučer sam gledao «otac na službenom putu» i bila je scena kako malog dječaka obrezuju. Kasnije deda kaže da kad su njega obrezivali da je ostalo kože za mentil.
No, ipak, ljudi misle da je pristojnije pokazivati klanje nego seks, i tako smo u zemlji gdje su se pokušali zabraniti kondomi kako bi se smanjile trudnoće i prijenos bolesti. Ako nemamo zaštitu, nećemo se trošiti. To je kao da ako nemamo kacigu, nećemo voziti motor. Neki hoće, a neki su dovoljno pametni da je nabe na glavu, zaštitu to jest.
Nego prije nego što sam skrenuo na tako pervarznu temu, mislio sam reći kako sve kreativne radnje kojima popunjujem dane postaju sve manje i manje popunljive. I na što više ljudi ovisiš to su manje šanse da se neće izmaknuti ako se na njih nasloniš. To naravno ovisi o što ljudi misle o tebi, a tu je tema koja za mene nije dobra. Recimo da imam burnu prošlost. Mislim da je pubertet jedan period u kojem ti društvo daje priliku da sve temeljito zajebeš tako da kad odrasteš što brže naučiš što su to zapravo odgovornost i posljedice. Slušaj mamu, voli seku. Bože moj, ćak i ne masturbiraj. Ali ne, ja nećujem mamu, nevolim seku i... Ma dobro bili smo mali i radili smo ludosti i danas nam je žao što nesmijemo cijeli život piškiti nasred placa. I ljudi imaju toliko razumjevanja za mlade. I kad su malo manje mladi, stariji izgube to razumjevanje jer su shvatili da su ovaj put baš oni sami krivi zašto im djeca puše, i to upravo zato što su imali toliko razumjevanja kad su im pišali u javnosi. No, naravno, nisu oni loše odgajali već su im djeca neodgojena.
Jedne zime kad smo se još gađali grudama umjesto jebali vremenu mater što ih možemo napraviti ili što uopće ima snijega, bacili smo par gruda okolo pred zgradom dok na nas jedan susjed nije bacio petardu. Tako smo mi, koji smo naravno bolje znali od njega, bacili grudu njemu u balkon sa kojeg je bacao petarde. On je sišao i za uha nas odvukao do naših roditelja i zahtjevao posljedice. Naravno, nije spomenuo kako nas je zamalo ubio petardama... Ironično li, par godina kasnije netko me pogodio petardom...
Nije mi, ipak, jasno zašto ljudi toliko ne shvaćaju mlade ili mladi ne shvaćaju starije i zašto se onda žale kada se ni mladi ne razumiju mlade ni stariji ne razumiju starije. Mi smo svi ljudi, i svaki jedan od nas je drukćiji od drugih. I kako onda očekujemo znati kakvo će sutra biti vrijeme kada ni glave vlastite nemožemo skupit na tren i shvatiti neke stvari?
Nažalost, svih 10000 hita na blog neće imati nikakvog utjecaja na ovo što sada pričam. Te brojke samo utjeću na moje raspoloženje i to im je jedina korist. A pošto je moje raspoloženje meni važnije od tih brojkica, te brojkice gube ikakvu važnost. Ne, još uvijek ne znam gramatiku kak spada, još uvijek griješim, još uvijek sam bezobrazan prema roditeljima kad netreba, još uvijek sam zelen kao trava koju ipak ne pušim, ali se trudim, i za sad, jer ću se sutra osjećati drukčije, mislim da sam puno napravio jer sam mogao puno gore, i to je u biti najbolje vijest koju sam danas čuo.
Post je objavljen 11.05.2005. u 21:47 sati.