Žudnja. Definivno najveći ljudski flaw. Toliko želimo nešto a ni ne znamo što nas čeka.
Oh kako smo samo glupi. O da, to je više od nas, to je nešto što je upravo onako kako zamišljamo. Ali na kraju, ništa nije. Kako se manifestiramo u određenoj situaciji savršeni mi zamišljamo najbolje okolnosti. Pod dobrim okolnostima, sve je savšreno. Ali kada u svojoj glavi savršeni svijet, možemo se samo razločarati. I to je taj dio žudnje koji nas sve zavara. Ništa nije savršeno. Je, ali kad je, mi to ne primjetimo. Samo želimo još.
U filmu gdje smo glavni glumci, kada kažemo da bi moglo bit gore, padne kiša.
U filmu gdje smo glavni glumci, kada kažemo da može biti bolje, proglašeni smo negativcima.
U filmu gdje smo glavni glumci, kada samo može biti bolje, postane bolje.
U filmu gdje smo glavni glumci, kada je sve kako treba biti, postane gore.
Tko piše te glupe scenarije?
Post je objavljen 16.05.2005. u 22:23 sati.