15.05.2005., nedjelja


kset behind the bass
Evo, po drugi put pišem ovaj post. Jer eto, volim kad je flash slikica gore, i podignuvši flash, spustio se firefox.

Oko mene, iza mene, pored mene (iza zidova) stoje horde Bass Invaders fanova koji, momentalno muče Khuma za kartu. Mislim da je pametno ne spomenuti njima da sam upao besplatno.

Ono što čujem, je bass. Infrazvučni kanal koji putuje ispod kože zemlje na more. Zašto more? Ne znam. Ali znam da nešto plemenito kao bass voli vodu, voli izolaciju, voli putovati. Kažu da zvuk najdulje putuje. Kažu da te u svemiru nitko nečuje kako vrištiš. Mislim da bass putuje svemirom u daleke galaksije, tako gdje Darth Vader sada tlači sina i reže mu ruku. Svemir. Velika tišina, i sve što se čuje je tihi bass, noseči svemirsku prašinu sa mjeseca na asteroide.

Bass sada prolazi kroz moje uši. Vodi me. Zove me k sebi. Vani, negjde iza vrata, ljudi slušaju taj bass među tišinom, i ništa nečuju. Vibracije. Sama srž pokreta, sada govori kroz moje ruke. Osječam se izolirano. Samo. Zaključano u ovoj maloj sobici (formalno zvanom računalskom sekcijom).

Ona. Tko je ona? Ljubav mog života. I gdje je? Znam gdje je. I znam gjde se nalazi. I znam da bi joj primio ruke u svoje i pustio bass; da nas odnese.

Bass, tih i snažan, sada me nosi.

Bass, mravi, kset, ona sada su jedini za mene. I misli mda ništa drugo nebi htjeo osim njihovog tihog zagrljaja.

- 00:47 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>