Eisenstadt - početak avanture

Početak je zaista bio avanturistički!

Iz Zagreba sam vlakom stigao do Wiener Neustadta. Dok sam kupovao kartu za Eisenstadt, ljubazni gospodin mi reče da trčim jer vlak kreće za minutu. Već prilično umoran, s ruksakom i dva kofera, bio sam prespor i tužnim pogledom mogao sam samo ispratiti vlak koji je odlazio s perona.
Isti ljubazni gospodin od maloprije objasnio mi je da za sedam minuta imam vlak za Ebenfurth, u Ebenfurthu presjednem za Wulkaprodersdorf,
pa iz Wulkaprodersdorfa za Eisenstadt. Nista strasno, pomislih, samo ću još zavrsiti u Mađarskoj!

No, na moju sreću, u zadnjem sam vlaku upoznao Juliu, simpatičnu studenticu iz Eisenstadta. Njezini su došli po nju na kolodvor, a mene dovezli pred kampus. Sva sreća da sam zakasnio na prvi vlak!
Dogovorili smo se da ću im doci u goste na berbu grozđa.
Ljubazan narod, ti Austrijanci.

Na samom dolasku u kampus, sretnem, a koga drugoga, nego Puljane! Martin, Sanja, Maja i ostali su na ljetnoj skoli.

Kako nisam imao pojma da se moja grupa već okupila i da sam trebao biti s njima, otisao ja na izlet s Hrvatima u obilazak znamenitosti Železnoga grada.
Grad je mali, ali čist i uređen s puno detalja.

Sada malo o studentskom životu...Kao studenti nemamo subvencije za hranu, ali taksi umjesto pet, za studente kosta tek dva eura. Odmah nasuprot fakulteta, nalazi se zgrada doma.



Sadrži apsolutno sve potrebno za ugodan boravak studenata. U svakoj sobi internet, hladnjak, kupatilo. U podrumu: sauna, fitness dvorana, stolni tenis i nogomet, praonica rublja, i prostorija za organiziranje zabava.
Na svakom katu doma nalazi se dobro opremljena kuhinja od 100 četvornih metara koja je, ispostavilo se, puno više od kuhinje.
Zapravo je to veliki dnevni boravak u kojem provodimo najviše vremena. Tamo sam, do sada, upoznao ljude iz Hrvatske, Bosne, Austrije, Bugarske, Mađarske, Češke, Poljske, Španjolske, Italije, Egipta, Engleske, Kalifornije, Rusije...

Šaroliko društvo, dosta hrane i pića, te svakovečernja druženja do ranih jutarnjih sati. Dan kasnije, naravno, svi smo na predavanjima, aktivni, sudjelujemo u grupnim raspravama...


Ali, o obavezama drugi put.

Do sljedećega ponedjeljka, pozdrav svima iz Železnog.

Josip