SAJAM TAŠTINE

John B. Calhoun zamislio je „Svemir 25“ kao idealni svijet odnosno utopiju, u kojem će živjeti i razmnožavati se stotine miševa.
Taj eksperiment trebao je biti temelj na osnovu kojeg bi znanstvenici pobliže mogli objasniti funkcioniranje ljudskog društva.
Njegov znanstveni rad koristi se kao model za tumačenje društvenog kolapsa te služi kao točka za proučavanje urbane sociologije.
Eksperiment „Svemir 25“ započeo je 1968. godine tako što je četiri para miševa stavio u posebno dizajnirano stanište, takozvani
„mišji raj“, s brojnim „stanovima“, pregršt potrepština za gniježđenje i neograničenom hranom, vodom te eliminiranom svakom mogućnosti razvoja bolesti.
Jedina stavka koja je nedostajala u tom „mikrokozmosu“ bio je osobni prostor i to je prema pretpostavci Calhouna trebala biti prekretnica koja bi dovela do nevolje u raju.
U skladu s hipotezom, utopija se pretvorila u pakao već nakon godine dana kada se gustoća populacije našla na vrhuncu.
Nakon toga rast populacije pokazao je nagli i drastični pad te je znatno usporen.
Miševi su pokazivali sve veću agresiju, razvili su abnormalno seksualno ponašanje i počeli su zanemarivati pa čak i napadati vlastite mlade.
Takve uzorke ponašanja, bolje rečeno raspad društvenog reda, Calhoun je nazvao je bihevioralno potonuće.
Ishod je potpuno povlačenje jedinki iz realnosti.
Eksperimentom se pokazao uznemirujući ishod.
Miševi okoćeni u takvom kaotičnom, agresivnom okruženju nisu mogli stvarati normalne društvene veze niti se aktivno uključiti u složena društvena ponašanja kao što su udvaranje, parenje i njegovanje mladunčadi.
Etiketirani su kao tinejdžerski delinkventi.
Miševi su, prema zapažanjima Ramsdena, mentalno ostali zarobljeni u infantilnoj fazi ranog razvoja čak i nakon što ih se upoznalo s „normalnim“ miševima.
Ono što je posebice šokiralo Calhouna bila je trajna nemogućnost oporavka miševa iz eksperimenta.
Slijedila je "klasna" diferencijacija, pojava homoseksualnosti, kanibalizma i pad reprodukcije na nulu.
Calhoun je antropomorfizirao svoja otkrića.
„Svemir 25“ metafora je za ljudsko društvo.
Industrijska revolucija označila je uspon i rast stanovništva, koje kroz 19. i 20. stoljeće doživljava boom s naglim porastom nataliteta.
Natalitet je u razvijenim zemljama s godinama doživio značajan pad s postotkom ispod održavanja broja stanovnika što znači polagano izumiranje tog stanovništva.
Eksperiment je doživio kritike zbog stvaranja situacije gdje agresivniji miševi (1 % pojedinaca u vrhu društva) kontroliraju teritorij, resurse i izoliraju sve ostale, a ne zbog stvaranja problema prenapučenosti kao povećanja gustoće populacije.
Druga mogućnost kolapsa „Svemir 25“ je paralela koja ukazuje na opasnost socijalističkih država koje pružaju materijalna dobra (kao što je u eksperimentu miševima pružena neograničena količina hrane, vode itd.), ali uklanjaju zdrave izazove koji grade karakter i promoviraju osobni rast života ljudi.
Ista se stvar može reći i za proizvodnju hrane u stvarnom svijetu.
Postoji mogućnost da problem ne leži u adekvatnosti resursa, nego u njihovoj kontroli.
No, ljudi nisu miševi.
Bolje se nose sa stresom.
Pa je i interpretacija eksperimenta dvojbena.
(Veronika Biljan; FKIT; ReaktorIdeja_7_5_2023.)

Oznake: Svemir 25 (1968.-1973.)