SAJAM TAŠTINE

Još jedan u nizu dokaza kako ništa nije vječno predstavlja i gubitak nevinosti i izvorne ljepote te prelazak u krug najomraženijih termina kao što to doživljava - „politička korektnost“.

Pra-konzervativne vrline kao: dobro ponašanje, ljubaznost u ophođenju jedni prema drugima, poštivanje drugih, inicijativa i odgovornost su danas izgurane iz iskonskog značenja pojma „political correctness“.

Barem je takva percepcija najmanje 2/3 ispitanih u velikoj većini demokratskih zemalja koji misle kako svo to pretjerano mnoštvo pisanih i nepisanih zakona sve više prisiljavaju ljude da svoje iskreno mišljenje zadržavaju za sebe ili ga povjeravaju samo uskom krugu ljudi, osjećajući pri tome kako sve više gube svoje temeljne (ustavne) slobode, jer sve više kodeksa polako prelaze u diktaturu.
Time je „politička korektnost“ dobila etiketu – genijalnog poteza političkog propagandizma, na svom putu od konzervativnog ka sasvim drugom kraju političkog spektra.

Dolaze li na kraju sva ograničenja i propisi „negdje odozgo“ ili je to jednostavno stvar ponašanja koju čovjek treba individualno, sam razviti.
Slušati druge, ostavljati im prostor, ponekad pregristi jezik-zašutjeti i onda kada si u pravu, a u ime dobrobiti drugog?
Zvuči kao nemoguća utopijska misija.

Jedan je problem nedostatak kočnica u („anonimnom“) virtualnom medijskom prostoru.

Sad, pod okriljem međunarodnog pokreta ljudskih prava („BLM“), kreće, meni teško shvatljivo, „pročišćavanje“ književnog, spomeničkog, filmskog, TV i inog ljudskog stvaralaštva i naslijeđa.

Ne vidim kako nas to može učiniti boljim ljudima, naravno ako ne želim biti licemjeran.

#A.L."Whitey" Schafer; 1940.

Oznake: Hays Code