(blog "Vaseljena" je još u hibernaciji, no "Nemanja" srećom ( uz ostalo) piše još uvijek)
pa kaže:
"U cijeloj ovoj stvari oko Rimca i prijeporu Rimac-Carić ja sam iz najmanje tri razloga na Rimčevoj strani.
Sva tri su sporijima među nama teže shvatljivo štivo, pa ga se okanite prije točke na kraju ove rečenice. Naprosto komentirajte drugdje, jer vi ionako imate mišljenje o svemu tome i bez da išta čitate, pa kojeg vraga da trošite vrijeme čitajući ovu argumentaciju.
Btw. baš sam napisao kolumnu za Storybook, te se relaksiram prije spavanja ispisujući još ovaj status, no kad se oko jedan, dva probudim, neću nabrojati do tri a blokirat ću sve koji počnu tandrkati procarićevski. Ako se pak tkogod pokuša praviti smartassom, pa uz pomoć dijalektike i sarkazma pokušate Rimčev citat Aleksandra Makedonskog pretvoriti u argumentaciju tipa:
-Pa i Rimac tvrdi da je Carić u pravu., onda ću vas prije blokade izvrijeđati.
Vi naravno ne znate da je to citat opaske Aleksandra Makedonskog koji je nekom generalu, štono se drznuo kazati da bi on na mjestu Aleksandra učinio to i to, odmah otpovrnuo:
- Da sam ja ti, i ja bih to učinio.,
pa kako ne znate čak ni tu anegdotu, molim vas kanite se daljnjeg čitanje: mogli biste oštetiti tu krhku sivu tvar. Vraga sivu, već potamnjelu.
Dakle, argument prvi:
Naprosto se kladim na Rimca slijedeći Pascalovu okladu. Dakle: racionalno.
Kao što se Boga ne može spoznati razumom, pa je ipak mudro proživjeti život kao da Bog postoji jer takav život ima sve za dobiti, a ništa za izgubiti (ako živimo kao da Bog postoji, a On doista postoji, stekli smo nebo; ako On ne postoji, ništa nismo izgubili. Ako, s druge strane, živimo kao da Bog ne postoji, a On stvarno postoji, zadobili smo pakao i kaznu, a izgubili nebo i blaženstvo.) tako je, važu li se opcije, racionalnije pretpostaviti da će Rimac održati obećanje i isporučiti samovoz. Btw. odmah predlažem ovu riječ za naziv Rimčeve novotarije, ma koliko bila pritrujena povišću. Jer, premorenosti unatoč, recite mi bolji naziv.
Ergo, argument drugi:
Kladim se na Rimca slijedeći Descartesov paradoks metodičke sumnje. Dakle: iracionalno.
Iako se predrasudno misli da je Descartes otac modernog racionalizma, to je pogrešno koliko samo može biti. Na stranu sada zloduh, vosak i solius mentis inspectio, no cogito ergo sum deduktivni je zaključak - iz jedne premise. No taj neposredni zaključak nije zaključak ni po obratu, ni po istovrijednosti, ni po protustavu. Iz Osnova je nesumnjivo da Descartes zaključak o nesumnjajućem ja ne shvaća logički, nego kao intuiciju: Descartes, paradoksalno, moderni zapadni racionalizam zasniva - iracionalno.
Tako i je naprosto iracionalno uviđam izvjesnost Rimčeva projekta.
Bilo racionalno, bilo iracionalno, Rimac će okladu dobiti.
Jer u ovoj su zemlji neki predviđeni, bez obzira na znanje, talent i rad na neminovni uspjeh, a drugi, oni isključeni, i opet sasvim demokratski: bez obzira na rasu, znanje, vjeru, rad, talent itd., ne mogu uspjeti ma što (u)činili.
To je i argument treći: argumentum Croatorum.
Neopoziv, što predracionalan, što zaumistički argument.
Nakon kojega je svaka rasprava suvišna.
Naprosto iz pristojnosti.
Q.E.D."
(R.B. fb)
#RIMAC
Oznake: autonomous driving
|