SAJAM TAŠTINE

"Ako mene pitate, sve se svodi na veselje.
Cijeli život se svodi na veselje.
Čak se i politika svodi na veselje.
Kad bi nekome neupućenom, koji je jučer doselio u Hrvatsku, morao objasniti u čemu je ovdje najveći problem, oko čega se dijeli društvo na dva dijela, upravo bi pokušao to objasniti pomoću te imenice.
Veselje.
Možda je to dječji pogled na stvarnost, ali upravo su najveći problemi toliko banalni, da su nevidljivi.

Ne brinite, neće ovo biti "Mali princ" za Hrvate. Ni blizu toga.
Prije svega, možemo se složiti da u Hrvatskoj definitivno postoje razni problemi: korupcija ozbiljno nagriza društvo, povjerenje u pravosuđe je vrlo nisko, inflacija je rekordna, ali stvar koji uzrokuje najveću polemiku u javnosti nije ništa od gore navedenog. Najveći problem nije materijalne, već je posve emotivne prirode.

Hrvati se dijele oko sljedećih pitanja: zašto se vesele i imaju li se razloga veseliti?

Ne, ne, ne brinite, odgovorno tvrdim da ovo neće biti Mali princ. Nemate se čega plašiti. Slobodno nastavite čitati.
Dakle, da nastavimo;
nema smisla biti objektivan oko ovih stvari, ali ako pokušamo, Hrvatska nije loša zemlja za život, klima je povoljna, zemlja je rodna, imamo pitke vode. Plaće nisu baš neke u odnosu na troškove, ali s druge strane, kriminala nema na ulici. Sigurno je za hodati noću. Imamo lijepi komad obale, postoji solidna prometna povezanost. Nema malarije, niti žute groznice, nema egzotičnih životinja koje vas mogu ubiti.
Postoji duga lista zemalja u kojima je puno gore.
Međutim, to možete pričati nekome tko nije Hrvat.

Hrvati nisu veseli, a dobro znaju zašto nisu.
Nisu veseli, jer im je rečeno da će biti veseli kad dobiju svoju državu.
Dobili su je.
Ako ih pitate jesu li zadovoljni, evo što će Vas dočekati: "Čekajte, ovo je to s čime bi mi trebali biti zadovoljni, to je to o čemu sam čitao u stranim časopisima i knjigama i gledao na televiziji? Ovo je TA država?"
Jasno vam je...nisu zadovoljni.

Da kojim slučajem ovo nije njihova država, već neka druga, ničija država, neka opća država koja se može naći na svakoj polici dućana, generička država koje ima svugdje, kakva paše svim ljudima na svijetu, nešto univerzalno, poput USB-C priključka, kakvu sada već i Kinezi proizvode i prodaju preko Aliexpressa i Temua, možda bi onda bili manje nezadovoljni.
Da im je netko rekao: "država...to vam nije ništa posebno, to vam danas svatko ima, ako nečega na svijetu ne nedostaje, evo država vam svakako na svijetu ne nedostaje", onda bi možda nastavili u miru sa svojim životima.

Međutim, oni su o državi maštali kao kakva šiparica o princu na bijelom konju, kao Ana Karenjina, kao Lucija Stipančić, kao kakav Goetheov ili Schillerov junak.
I što se onda dogodilo?

Objekt njihovih maštanja, njihova srodna duša se pretvorila u partnera koji im nakon trideset godina braka ide na živce. Hrče, prdi, ne čisti za sobom, ne sortira otpad po vrećicama, ne iznosi kantu utorkom ujutro, zaboravlja obljetnice, inzistira na lošem TV programu, kojeg Vi osobno ne biste gledali.
Sve češće Hrvat ostaje duže na poslu, namjerno se zatrpava obavezama, ide dužim putem kući, sve samo da bi manje bio kući s Hrvatskom.
Ako uzmemo tako, da su građani muževi, a supruga Hrvatska, (nemojte se ljutiti drage čitateljice, činim to jer mi je zgodnije zbog roda imenice), prostor naše javnosti je najsličniji neprekidnom bračnom savjetovanju u kojoj rastava nikako nije rješenje.

Dakle, država je partner koji ne surađuje, a Vi ste osoba duboko podijeljenih osjećaja prema partneru, možda čak i shizofreničar, ili jednostavno: osoba u braku.

Svaki dobar psihoterapuet će Vam u ovom trenutku reći: "Gledajte, Vi se možete rastati, ali morate biti svjesni, bili ste u braku s nacionalnom državom, pa prije toga s nadnacionalnom državom, a prije toga s monarhijom. Ne možete samo tako mijenjati partnere, to Vas nigdje ne vodi".

Psihoterapeut će, pomalo zlobno, a istodobno i očinski, završiti s "...a promijenili ste i dva ekonomska sistema", te će značajno dići obrve.

Vi ćete kroz suze govoriti da ste svega svjesni, ali da jednostavno ne možete više ovako. Država krade, laže, ubija, vara vas s raznim kriminalcima, pogoduje moćnicima, namješta poslove Vujnovcu, koristi tajne službe u privatne svrhe. Nema što ne radi, bolje vam je i ne misliti šta država radi!

Psihoterapuet će reći "Ok, dragi moj gospodine, ali jeste li vidjeli kakve su druge države? Zar Vi dragi gospodine mislite da druge države nisu nastale u krvi? Nema Vam dragi moj gospodine takve države na cijelom bijelome svijetu. A tek korupcija, tu me nemojte potezati za jezik. Zar mislite da u Švicarskoj cvatu samo ruže?"

Vi ćete reći pomirljivo: "I što onda da radim?"

Psihoterapeut će malo povisiti glas u intonaciji:
"Probajte malo oživjeti Vaš seksualni život!"
Vi ćete pitati:
"Kako, čime?"
Psihoterapeut će značajno dići kažiprst u zrak te reći:
"Prisjećanjem kako Vam je bilo kad ste se tek upoznali."

Uzeti će svoj tablet, nešto natipkati na njemu i gurnuti Vam tablet u lice.
Na Youtubeu će svirati:
Marko Perković Thompson - Ako ne znaš što je bilo
Okej, shvatio sam.
Sam ću obrisati stranicu.

Courtesy by:
@Vino&UDBA

Oznake: fitness