Sve monoteističke religije i crkve su strogo zabranjivale proricanja.
I to s dobrim razlogom.
Vjerovati u proricanje, znači vjerovati u sudbinu.
Tako Basara kaže kako ne vjeruje ni u sudbinu ni u proročanstva koja proriču čuda pokore, pičvajze i katastrofe koji se zbivaju unutar pojavne, ali vjeruje - i to svakim danom sve više - u proročanstvo o predstojećoj katastrofi realnosti, koje je, kombinirajući kršćanska učenja i uvid u prirodu optoelektronskih tehnologija, diskretno najavio Paul Virilio.
A Virilo je to ovako postavio: svaki novi tehnološki izum sa sobom donosi do tada nepostojeće katastrofe.
Napravite, recimo, željeznicu, uz nju dobijete i željezničke nesreće, otkrijete cijepanje atoma, posle izvjesnog vremena dobijete Hirošimu i Nagasaki - ako se situacija usložnji, biće još gradova na tom spisku - ili konstruirate avion i eto vam avionskih nesreća...
Nadalje, prema Virilio-u, četvrta tehnološka revolucija i njeni izumi - kompjuterizacija, internet i sve što ide uz njih i s njima - u početku će sa sobom donijeti ranije nepoznate pičvajze koji će se događati unutar stvarnosti, da bi u jednom trenutku, za koji Virilio nije mislio da je predaleko u vremenu, dovesti do katastrofe cjelokupne realnosti.
U najdoslovnijem smislu.
Realnost ovoga svijeta će se urušiti kao kula od karata.
A što će posle biti?
Pitajte admirala D. ili nekog drugog sTvora.
Oni će vam reći, ali će vas poslije morati ubiti.
***
Paul Virilio (1932. - 2018.) bio je francuski kulturni teoretičar, urbanist, arhitekt i estetski filozof.
Najpoznatiji je po svojim tekstovima o tehnologiji kako se razvila u odnosu na brzinu i snagu, s različitim referencama na arhitekturu, umjetnost, grad i vojsku.
Virilio je bio plodan kreator neologizama, od kojih je najpoznatiji njegov koncept "Dromologije", sveobuhvatnog, prožimajućeg zapisa brzine u svakom aspektu života.
Prema dvojici biografa, Virilio je bio "povjesničar ratovanja, tehnologije i fotografije, filozof arhitekture, vojne strategije i kinematografije te politički angažiran provokativan komentator povijesti, terorizma, masovnih medija i odnosa ljudi i strojeva.
Virilio je, dakle, skovao izraz "dromologija" (temeljen na Dromos, starogrčkoj imenici za utrku ili trkaću stazu) kako bi označio "logiku i utjecaj brzine".
Dromologija je važna kada se razmatra strukturiranje društva u odnosu na ratovanje i moderne medije, budući da brzina kojom se nešto događa može promijeniti njegovu bitnu prirodu, a ono što se brzo kreće brzo počinje dominirati nad onim što je sporije.
Stoga proučavanje dromologije "nužno podrazumijeva proučavanje organizacije teritorija, [kako tko god] kontrolira teritorij, posjeduje ga.
Posjedovanje teritorija nije primarno vezano za zakone i ugovore, već prije svega stvar kretanja i kruženja.
Virilio je bio jedan od mnogih kulturnih teoretičara (i drugih postmodernista) koje su 1997. kritizirali fizičari Alan Sokal i Jean Bricmont zbog onoga što su okarakterizirali kao nerazumijevanje i zlouporabu znanosti i matematike.
Virilijeva djela tema su desetog poglavlja Pomodne gluposti. Njihova se kritika sastoji od niza citata (često dugih) iz Virilijevih djela, a potom i objašnjenja kako Virilio brka osnovne fizičke pojmove i zlorabi znanstvenu terminologiju do apsurda.
Riječima autora:
Pisanja Paula Virilia uglavnom se vrte oko tema tehnologije, komunikacije i brzine. Sadrže mnoštvo referenci na fiziku, posebice na teoriju relativnosti. Iako su Virilijeve rečenice nešto smislenije od Deleuze-Guattarijevih, ono što se predstavlja kao "znanost" mješavina je monumentalnih zabuna i divljih fantazija. Nadalje, njegove analogije između fizike i društvenih pitanja su najproizvoljnije zamislive, kad se jednostavno ne opija vlastitim riječima. Priznajemo da suosjećamo s mnogim Virilijevim političkim i društvenim stavovima; ali uzroku, nažalost, ne pomaže njegova pseudo-fizika.
Kritika odlomka često glasi otprilike ovako:
Ovdje Virilio miješa brzinu i ubrzanje, dva osnovna pojma kinematike (opis gibanja), koji se uvode i pažljivo razlikuju na početku svakog uvodnog tečaja fizike.
Možda ovu zabunu ne vrijedi naglašavati; ali za navodnog stručnjaka za filozofiju brzine, to je ipak pomalo iznenađujuće.
Završavaju svoje poglavlje dugim citatom nakon kojeg slijedi ovaj komentar:
Ovaj odlomak — koji je u francuskom izvorniku jedna rečenica od 193 riječi, čija "poezija" nažalost nije u potpunosti obuhvaćena prijevodom — najsavršeniji je primjer proljeva pera s kojim smo se ikada susreli.
A koliko vidimo, ne znači baš ništa.
***
Iznenadio me podatak kako je Hrvatska u samom svjetskom vrhu po broju (dotiranih/plaćenih) "fact-checkera".
#Wolverton #Politico
 upload
Oznake: dromologija
|