"Matematička težnja znanosti hoće da obuhvati statički svijet. Ali stvaralačke snage, moćno bezakonje Prirode? Je li on savršen ili je neizmjeran? Zahvaljujući beskonačnosti vasione umjetnost je jedina ostvarila slobodu i obranila načelo duševnosti. Umjetnost nikada ne prima svijet kakvim ga je našla. Niti ga ostavlja takvim. Većom brzinom, ona ga preobražava. "
(Tin Ujević: Pismo sebi )
Nije neka novotarija, pisati pismo sebi.
Neki adolscenti su pisali odraslom sebi, a većina njih je to radila pišući (uzaludno) u zreloj dobi - sebi,adolescentu.
Obično nakon nekih životnih lomova i jednog u nizu podvlačenja crte.
Pokušavalo se metaforičku utjecati na sebe u vrijeme mentalne konsolidacije, kristalizacije stavova i racionalnog mentalnog sazrijevanja.
Prije xx godina je čak i ovdje na blogu izbila polemika oko toga tko se toga prvi sjetio pisati sebi na ovoj platformi.
Najbitnija razlika u tim pisanjima je bila u ciljanju na sebe s 13,14,15,16,17,18 ili 19 godina.
#REZ_77
U filmu "Adam Project", lik susreće mladog sebe:
spoileralert
Mladi Adam: Mislim... Mislim da je lakše biti ljut nego tužan.
I valjda, kad ostarim, zaboraviti ću gdje je razlika.
Big Adam: Kako si postao tako pametan?
Mladi Adam: Kako si uspio postati tako glup?
Oznake: zagonetka Mistera Globusa
|