SAJAM TAŠTINE

šutim pa samo citiram:

„Hello darkness, my old friend, I’ve come to talk with you again.“
pjeva Paul Simon o nemogućnosti ljudi da komuniciraju jedni s drugima, pogotovo na emotivnoj razini.
Istina, ta je nemogućnost prožeta kroz cijelu kompoziciju.
Ipak, ako se pjesma gleda kao skup fragmentiranih slika, ona počinje značiti puno više.
Riječ je emotivnoj praznini
(„And in the naked light, I saw ten thousand people, maybe more. People talking without speaking” – “U golome sam svijetlu vidio deset tisuća ljudi, možda i više. Ljudi koji govore bez da išta kažu”),
riječ je o poziciji autentične umjetnosti u moru mainstream pop kulture
(“People writing songs that voices never share” – “Ljudi pišu pjesme koje glasovi ne dijele”),
riječ je o gubitku iskrenosti kroz nedostatak razumijevanja i empatije
(“Hear my words that I might teach you,… But my words like silent raindrops fell.” – “Čujte riječi koje vas mogu naučiti,… Ali moje su riječi pale kao kap tihe kiše.”).
“The Sound of Silence” postaje svojevrsna kritika mentaliteta (često nenamjernog) ignoriranja svoje okoline i općenitog međusobnog nerazumijevanja te iskaz Simonove frustracije spram svijeta koji je često neautentičan i bira ono što se čini lakšim, naspram onog što je istinski vrijedno.
Gledajući da je napisana u vrijeme kada su filozofski tekstovi bili rijetkost, ona također ostaje dokaz Simonove originalnosti i želje da svoj glazbeni pečat ostavi na autentičan način.
/music-box.hr /

Oznake: glasna tišina