po putu i azimutu

Zadnji vikend Marunade održao se u mjestu Liganj iznad Lovrana, a skoro ljetno vrijeme je dovelo mnoge goste i bilo je parkiranih automobila uzduž ceste kroz čitavo mjesto. Osim uobičajenog planinarskog pohoda 'Marunada 2019', koji organizira PD 'Knezgrad' iz Lovrana, i sportski dio Marunade je bio bogat, prvi put 'MaRun Trek', treking utrka u organizaciji SRK Alba iz Labina, i već poznati biciklistički 'Giro di Marunada' (BK Marun, Lovran ) strmim stazama obroncima Učke. U Lignju se nalazi i uprava Parka prirode Učka i ovdje se često mogu vidjeti planinari i turisti .

Maruna je bilo dovoljno ali kao i uvijek nisu bili jeftini, većinom od 50 i 60 kn, a bilo je i nekih i po 70 kn. Naravno, moram uzeti mjericu pečenih i kupiti nešto za doma, kao i poneki kolačić.


Došao sam prije podne kako bih izbjegao gužvu jer je popodne i uvečer velika i ne mogu komotno sve pogledati. U Liganj sam najviše došao zbog izložbe gljiva koje
se održava u boćariji, a i prošetao sam malo iznad po šumi za pronaći neku gljivu. Pronašao sam ovaj prosenjak (kažu kako se ne može zamijeniti za neku otrovnu gljivu jer ima sitne iglice ispod, ali tko nije siguran neka ide s nekim tko pozna, jer uživo i na fotki nije isto) i neki osinac, a crvene krasnice nisam dirao.


Stari veliki marun u centru Lignja.


Na ovoj starinskoj pećici se kuhala kava.


Na izložbi gljiva u boćariji već na početku zelena pupavka, najotrovnija gljiva
koju treba dobro upoznati kako se ne bi zamijenila za neku jestivu.


Manje opasna je ova ljepotica , ali bolje je pustimo na miru jer sadrži otrov muskarin, makar je koriste na sjeveru Rusije uz nekoliko prokuhavanja.


Najviše trovanja uzrokuje ova gljiva koja se zove zavodnica jer liči na ukusnu i zdravu lisičarku.
Kad se zavodnica malo duže drži oboji ruku u žutu boju, a i svijetli u mraku nakon što se osvjetli lampom.

Ovo su lisičarke i tko ih dobro upozna neće ga zavodnice zavesti.


Puhare su lako prepoznatljive, ali beru se bijele i okrugle.


Prstiće je lijepo za vidjeti ali ja ih još nisam dobro upoznao i ne diram ih.


Ovo je hajdinov vrganj.


Babino uho se može jesti i sirovo, a mnogi ga koriste prelijevajući nekim likerom.


Slušao sam dio nastupa klape Tramuntana.


I dvije fotke koje se mogu povećati: šuma maruna iznad Lignja i kupanje u Lovranu.


A što ću nakon toliko gljiva pojesti nego gljive, ovaj put kao rižoto sa tri vrsta riže (smeđa basmati, integ. crvena i parboiled), uz indijanski manoomin (Zizania aquatica), povrće, razne začine i na kraju dodano maslin. ulje.


I nešto iz ponude kolača od maruna.

Kad je već bio sunčani dan nakon nekoliko kišovitih prošetao sam po brdu Lubanj (Luban), najvišem dijelu Drenove i područja grada Rijeke. Htio sam vidjeti ruj čije se lišće u ovo doba lijepo crveni i možda pronaći poneku gljivu. Ovdje rastu hrast medunac, dren (po kojem je Drenova dobila ime), jasen, ruj, grab crni i bijeli, klen, bor, šmrika, veprina i drugo raslilje.

Već na početku staze bilo je crvene rujevine.




Ima nekoliko lijepih vidikovaca sa kojih se vidi skoro cijela Grobnišćina.


Pogled kraj jedne od stijena na stari grad Grobnik.


U nastavku za najviši dio ovog grebena, vrh Pleš (499 m), staza je jedva vidljiva i treba paziti kako se ne bi skrenulo.


Ima i kamenjara koji se mora zaobići jer nije ugodan za hodanje.


Na ovom dijelu sam našao dosta gljiva, ali je većina još bila vlažna jer se u šumi vlaga dugo zadržava. Bilo je krvavih rujnica, vrganjevke slinavke, sunčanica, prstića, krasnica, i nekih sitnih bijelih koje ne poznajem. Krasnice i prstiće ne berem jer ima sličnih i jestivih i otrovnih, a kod vlažnog vremena je još teže odrediti. Krvava rujnica ispušta crveni sok i po tome je prepoznajem, najbolja mi pečena na ploči.


Oko vrha je bilo više sunca i više suših gljiva i uspio sam ubrati za doma jednu krvavu rujnicu ,dvije sunčanice i dvije manje slinavke, ali za par dana se nadam puno više.
Na ovoj sunčanici je otpao vjenčić (vidi se ispod) koji inače mora biti pomičan gore-dolje na visokom stručku.

Panoramske fotke bolje vidjeti povećano: pogled na dio Grobniščine sa motodromom, aerodromom, autocestom i starom Lujzinskom cestom sa Kamičinom iznad i pogled na mjesto Dražice, odakle uglavnom krećemo na uspon za Grobničke Alpe.


Večera od pirjanih gljiva sa povrćem je dobro došla, uz dijelove ubranih i vrganj od prije i suhe mrtvačke trube.


Uz to ide neka salata, ovaj put lollo rosso, (zelena salata sa tamno crvenim naboranim rubovima) i rukola, dodano malo soli i jab. octa, salatni začini, maslin. ulje. (Zeleno jača imunitet).


Pogled sa Lubánja i na dio planine Obruč, popularno zvane Grobničke Alpe sa vrhovima Suhi Vrh, Tunina Glava, Dnjić i najviši u sredini, Fratar (1353 m).


Zaboravih staviti i ovu fotku crvenog ruja.

Prošli vikend počela je u Lovranu još jedna Marunada, 46. po redu. Lovranski maruni su među najkvalitetnijim kestenima na svijetu a britanski The Guardian je ovu manifestaciju proglasio jednom od deset najboljih europskih jesenskih gastro festivala.



Malo šetnje i okolo po Lovranu .




Stablo hrasta plutnjaka u parku kraj mora.


Pečeni maruni mirišu i mora se uzeti škartoc.


A i malo sirovih za doma.


Osim maruna bilo je i drugih plodova jeseni iz više krajeva, a volim imati i pravo bučino ulje, koje se prodavalo na štandu kraj ove buče.


Lijepi suveniri i ukrasi.


U šumama se još može naći raznih gljiva. Ova fotka velike sunčanice je od prije par godina sa jedne livade na Učki iznad Medveje, ali tako su izgledale i nedavno ubrane.


Pripremio sam ih jednostavno, kratko pečene sa obe strane, i uz malo zelene salate dobar obrok.


Bolje se vidi kad se poveća. Pogled na stari dio Lovrana i lučica u koju često navraćam.


Za večeru kuhano povrće i raž uz ribani kupus i mrkvu, lolo salatu i papriku.


Dodatak

Kolači od maruna također nisu "za bacit", ali ne pretjerujte ako ste na dijeti.

Tradicionalni sajam Bela nedeja ove godine imao je puno zanimljivih izlagača i izvođača, šteta što nisam imao više vremena za obilazak.
Jedan video sa Bele nedeje od Karuza prikazuje štimung i gužvu.

Slično ovome se vjerojatno prodavalo na ovom sajmu i na njegovom početku, Bela nedeja se spominje i u Kastavskom zakonu iz 1400 godine, a u Kastvu ima i ulica Zakona kastafskega.


Ovdje je bio veliki izbor meda, čajeva i začina i morao sam nešto uzeti.


Majice sa primorskim izrekama sa prijevodom na engleski. (Vjerojatno će vam biti lako prevesti i 'ki ča mi'.)


Kroz ova vrata sam se teško probio jer je bila velika gužva oko predsjednice.


Na SOZAH-u u Kraljevici i Pavlomiru sam se družio sa enigmatima iz Slavonije, a ovdje u Kastvu na kratko sa Slavoncima koji su izlagali svoje proizvode. Ovi su došli iz mjesta Velika na Papuku koje mi je dobro poznato jer sam tuda nekad dosta planinario.
Nisam uzeo čašu za degustiranje jer sam došao vozilom i nisam se mogao duže zadržavati.

Na više mjesta glazbenici.


Na trgu Lokvina uobičajena gužva.


Pozornica u Crekvini gdje su tada nastupali KUD Učka, ženska i muška klapa Kastav.




Kraj Crekvine mala maca se odmara na suncu i ne smeta ju ovaj šušur. Dala mi se i maziti.


Na fotkama za povećati kula Žudika i gužva u Crekvini.


Malo je zahladilo i dobro je doma došla topla povrtna juha.


Malo dalje od Kastva u šumi prava divljina.

Od 2011 godine planinarsko društvo Kamenjak i dječji odjel Gradske knjižnice Rijeka koji se zove Stribor organiziraju za djecu šetnju i igrokaze u najzapadnijem dijelu Rijeke između mora i želj. pruge gdje je još velik dio sačuvane prirode. Prema odjelu GKR 'Stribor' (a valjda ste svi čitali neku od 'Priče iz davnine' od Ivane Brlić-Mažunarić), ovaj dio šume sa markiranim stazama je nazvan Šuma striborova.
Ovako piše o ovoj šumi u PD Kamenjak, čiji članovi su uredili i markirali staze: -Poučna planinarska staza "Šuma Striborova" nalazi se u riječkom predjelu Bivio. Osim predškolcima i školarcima, staza je namijenjena obiteljskim izletima, sportašima i rekreativcima, umirovljeničkim šetnjama…

Sa početka puta sa ceste kraj mora lijep je pogled na Opatiju.


Nakon velike kruške za zajutrak, prije šetnje za promjenu namaz od avokada, nešto kao guacamole, ali manje pikantno, na kruhu od jučer.


Ovdje ima raznog bilja, kao ova oštrolisna veprina.


Lijepe crvene bobice povijuše bljušta kao da mame, ali nemojte ih kušati jer su otrovne, za razliku od izdanaka bljušta u proljeće koji je jestiv kao i šparoga i koristan za oboljele sa gihtom.


Hoda se kroz "strašnu" šumu Striborovu.


Smješta se na jednoj od livada u šumi i sjeda na prostirke, a neki su već i ogladnili i počeli jesti što su ponijeli (u šumi se brzo ogladni).


Nešto za sad, a nešto i poslije kad se dođe doma. (ja sam poslije našao pet sunčanica).


Teta Pričalica priča priče za djecu.




Ovdje se maše rukama kao prikaz bure, koja je česta na Kvarneru.


Ja ne razumijem što govore, ali mi je zanimljivo, ava vuf.


Putokazi dobro dođu, a hrabriji su krenuli i do vidikovca.


Pogled na otok Cres sa vidikovca.


Ove fotke ću staviti za povećati: Info tabla o poučnoj stazi Šume Striborove i pogled na Opatiju sa vrhovima Ćićarije iznad, u sredini je vrh Brložnik (1093 m).


Na vidikovcu sam snimio pčeloliku muhu na cvatu kostriša i usput našao gljive sunčanice.


Bilo je i dosta cvjetova mrazovca kojeg nemojte ni dirati jer ima otrov kolhicin, a u proljeće ima samo listove od kojih su se otrovali neoprezni berači.