po putu i azimutu

Ovih dana sam imao više poslova i obaveza, išao sam vamo-tamo, ali je na kraju ipak ispalo kolko-tolko ugodno s korisnim. U Lovranu na šetnici nakon prestanka kiše vidim šetače i sjedače, kojima nije smetala južina.


Neki su još uvijek u kratkim rukavima jer je bilo toplo, ali u ovo doba se sjećam i snijega na Učki.


Gnjurac uživa u moru kao usred ljeta.


U mjestu Liganj iznad Lovrana pod krošnjom velikog maruna uprkos magli i povremenoj kiši dobro je došao škartoc toplih pečenih maruna, a i prema volji i pokoje piće.


A kako već i putokaz pokazuje, u boćariju treba doći i zbog izložbe gljiva. Mislim da vam ovu gljivu ne moram posebno predstavljati, a po meni ni upotrebljavati.


Bilo je i velikih sunčanica kojih se još uvijek može naći na livadama po Učki.


A ovo je moj nalaz sunčanice koja je dobro došla za večeru.


Ali treba i delat, na ovoj barki će biti posla prije zimovanja.


Za skinuti i prenesti ovaj teški vanbrodski motor trebaju najmanje dvojica, a dobro nam je došao i treći (možete mislit što bi bilo kad bi nam pao u more. Ili na nogu).


Ovako izgleda nakon što sam ga priručno očistio.


Na fotkama za povećati:
dio Lovrana u bojama jeseni i moja večera nakon putešestvije; salata je domaća riga sa mićim pomidorima, a uz ovo u pjatu gdje su gljive vrganji, mrke trubače i sunčanice trebao je biti i popečak od usitnjenog povrća ali se raspao, makar je i takav bio jestiv (očito sam bolji za salate) i proučavanje kuharice "Primorski Pijat".


U Lovranu noć brzo pada i moramo se požuriti spremiti vanbrodske motore, a poslije se malo okrijepiti i odmoriti u nekoj konobi (ne'š ti pemziće).


Dodatak

Zadnji dan listopada ljepši pogled iz Lovrana prema Rijeci. Nedavno je bilo jako jugo koje je napravilo dosta štete uz more i izvukli smo dvije barke na suho do slijedeće sezone.

Još jedna vožnja do Lovrana i okolice i lagana šetnjica po obroncima Učke koja u ovo doba obiluje bojama. Nisam imao puno vremena za šetnju ali na zadnjoj Marunadi u mjestu Liganj ću nastojati više, gdje će biti i puno planinara i gljivara.

U lovranskoj lučici barke su na broju.


U Starom gradu dobra reklama.


U ovo doba lišće rujevine lijepo crveni.


U Dobreću peku marune na vatri kao nekad.


Vrijeme je za obući ovu majicu, kad sam već na Učki.


Vjerojatno prepoznajete ovu jestivu i ukusnu gljivu.


Pogled na donju stranu klobuka.


Šteta poći doma i bez barem pola kile ovakvih.


I dvije za povećati: maruni na hrpi i logična juha sa vrganjima i povrćem, a bilo je i drugih jela.


Vjerojatno bi htjeli kušati i ovu tortu u kojoj je glavni sastojak pire od maruna, ali treba te kalorije i joule i potrošiti šetnjom po Učki, ili barem skakutanjem uz glazbu nekih od izvođača, kao što se vidi na ovoj snimci klape Rišpet od uckunnet.


Dodatak

Ovu zelenu pupavku (Amanita phalloides) i slične gljive nemojte ni dirati a kamoli gricnuti jer sadrži opasne amatoksine, oštećuje jetru i bubrege a lijek protiv trovanja nije poznat. Problem je i što simptomi ne dolaze odmah nego kad je već kasno. I lijepa muhara spada u amanite ali je mala beba prema zelenoj i bijeloj pupavki, u Sibiru ju čak i jedu nakon prokuhavanja i guljenja kožice klobuka gdje je najviše muskarina, a muhara ima i sastojke koji djeluju halucinogeno .
Amanites inače znači na grčkom gljiva, a od amanita ima i jestivih, najbolja je blagva (Amanita caesarea) koju su i rimski cezari voljeli imati na stolu, ali je zaštićena jer je rijetka.Zelena pupavka, kobra među gljivama.

Ovaj vikend počela je 45. Marunada, a ovako pozivaju sa stranice marunada-lovran.com.



Nisu ni dve ure zapolne a već je šušur. Na dnu fotke se vidi kosa osobe s kojom sam se malo prije sreo kod jednog štanda, a često je viđam u Lovranu..


Ima maštovitih šankova.


Izlagači su došli iz svih krajeva, volim se zadržati uz proizvode od buče.


Ovo ću morati probati.


Psići mi prilaze čim me vide sa fotićem.


Naravno, na Marunadi mirisom prevladavaju maruni.


Ovim ježićima nisam mogao odoliti (prije slijedeće Marunade kupit ću si deblji takujin).


Bilo je raznih i zanimljivih proizvoda, dosta toga se moglo i kušati.


Ovi maruni nisu jestivi ali su mi se svidjeli.



Na binu je došla klapa Nevera, a bit će poslije i drugih.


Veće fotke sa marunima i Lovranom.


Na Marunadi se može dobro i kalorično pojesti, tako mi je za večeru bila dovoljna ova salata (neke sastojke neće svi prepoznati) uz malo ovčjeg sira iz Istre koji se ovdje prodavao .


U povratku pogled na lučicu kako bih provjerio sve poznate barke, jedna je i od osobe sa prve fotke.


A sad ću do kraja pojesti pečene marune.


Dodatak:

Pogled i na dio šetnice Lungo mare, vrijeme kao ljeti, bilo je i kupača.

Bela nedeja u Kastvu ima višestoljetnu tradiciju i nije samo sajam mladoga vina, nego i veliki sajam svakovrsne robe i zanata, uz mnoštvo kulturnih događanja, koji se već dugo vremena organizira za prvi vikend i ponedjeljak u listopadu. Ovaj sajam se spominje još u Zakonu grada Kastva iz 1400. godine.

Obično navratim na Beli pondéjak jer je nešto malo manja gužva, ali ovaj put je bila dosta velika jer je bio i državni praznik, a u nedjelju dan prije bilo je kiše.

Biram prilaz sa manje prometne strane.

Bilo je izlagača iz više krajeva, ova željezarija je došla iz Varaždina.

Kod Šokaca svega i svačega, bilo je i tamburaša.

U Kuli je po običaju izložba vina.

Kod Bačvarije uvijek gužva i veselo.

Nisu prošli dobro oni koji su pokušali Kastafcima ukinuti neke pravice iz Statuta.

Psići odmaraju na sigurnom, malo dalje od gužve.

U Crekvini se postavlja bina za izvođače a ja krećem iza nje u šetnjicu po šumi.

Volim prošetati po ovoj šumi, gdje sam nekoliko puta i organizirao natjecanja u orijentacijskom trčanju (u današnjem podnevnom Dnevniku bilo je prikazano na otoku Braču, prvi put na nekom dalmatinskom otoku.)

U proljeće ovdje nalazim šparoge i medvjeđi luk, a ima i Kastafski kros do mjesta Breza i nazad (skoro 14 km) u kome sam jednom bio drugi u svojoj starosnoj kategoriji.

U ovoj šumi je najviše hrastova, ali ima i bukva, grab, javor, klen, bor, divlja trešnja, brekinja, lipa, breza, klokoč, glog, razne povijuše, veprina ... , hrast, lipu i brekinju vjerojatno prepoznajete.

Nakon povratka sa šetnje mogu i kušati mlado vino, možda je najsigurnije kod ljekarne.

A i uzeti nešto kad sam već bio na sajmu. Najzad sam pronašao i kuharicu "Primorski pijat" od opatijskog kuhara Kuzmića koju sam obećao punici.

Na većim fotkama se bolje vidi: djelić Kastva i pogled na Grobničke Alpe sa Crekvine.

Prije puta krumpir, blitva, mrkva, celer sa dosta maslin. ulja i posipani mljevenim bučinim i suncokretovim sjemenkama i crnim sezamom, uz zelenu salatu.

Zadržao sam se i u staroj crkvi sv.Trojice gdje je bila zanimljiva prodajna izložba knjiga na čakavštini i neki umjetnički radovi.

Dodatak:

Ovako je bilo skoro na svakom kantunu, i makar je bila velika gužva ljudi su bili jako obazrivi. Nisam vidio ni jedan eksces, ali dvoje starijih na Crekvini gdje je bila velika gužva, a i najviše roštilja i dima je trebalo pomoć Hitne, vidio sam kako se jedan iz Hitne sa kuferom i policajac probijaju kroz gužvu i dolaze do žene uz zid Crekvine, a poslije i do starijeg muškarca na drugoj strani. Eh, nama starijima je bolje prošetati po šumi.

Šetnica Plešivac nešto sjeverno od Rijeke je laganija šetnica sa blažim usponima (najviša točka je na 430 m n/m) i pogodna za sve uzraste. Ovako piše na TZ Viškovo). Uz laganu šetnju htio sam pronaći koju gljivu ali kiša i bura prošlih dana za sada ne pogoduje, ali bit će ih za koji dan.

Kad nije bilo gljiva bilo je raznih biljaka koje još uvijek cvjetaju. Ovo je cvijet mrazovca, a stanište je dobro zapamtiti kako ne bi u proljeće ovuda skupljali jestivo bilje.


Na drugoj strani livade veliki cvijet vilinog sita.


Modri kotrljan se suši ali još uvijek ima boje.


Mnogi kukci su još uvijek aktivni, ova bogomoljka se motala oko cvjetova vjerojatno očekujući plijen.


Pčele privlače cvjetovi vrijesa.




Na mjestima je gušće raslinje.


Tu se kriju ostaci nekoliko kuća koje su napuštene pred dosta vremena.


Volta od kamenja se još drži.


Malo dalje iznad veće livade zid koji mi sliči na zidove rimskog limesa.



Cvate i runjika.


Putokazi dobro dođu.


Za večeru topla i masnija juha.


Kad se poveća bolje se vidi: za promjenu ovaj put bio soja u zrnu, patliđan, tikvica, paprika, crni kim, razni začini, maslin. ulje i zelena salata iz vrta sa ribanom mrkvom i celerom. Na drugoj fotki karta područja, nadam se da se nešto vidi.


Ujutro je bila kraća šetnjica po gradu jer sam trebao nešto obaviti, a volim stati uz masline.

I ove godine se u srpnju, kolovozu i početkom rujna svake srijede održavao Okolotorno od 20 - 24h uličicama Starog grada u Novom Vinodolskom.

Ovako je pisalo na stranici TZ Novi Vinodolski:



A evo i video od kanalR sa prvog Okolotorna o.g.

Na trgu Vinodolskog zakona se već pleše u staroj narodnoj nošnji, a pridružuju se građani i u modernoj.


Ovdje će morati ponovo staviti fetice kruha sa pestom od medvjeđeg luka jer se pojelo.


Bilo je raznih proizvoda, suveniri ručne izrade.


Mnogi sa djecom su posjetili i ovu kuću.


Srećem Ivanu Brlić Mažuranić i bana Ivana Mažuranića


Na nekoliko mjesta bila je živa muzika, i ovdje se pleše.

Mora se malo prezalogajiti i popiti, toči se vino iz vinograda Novljanskog polja.


Najzad sam uspio uloviti Ivanu sa svojim "Pričama iz davnine" okrenutu prema meni.


U povratku sam se zadržao kod ovih kristala, volim nositi gorski kristal.



u Novome sam gladniji nego inače, a imao sam gljive vrganje i crne trubače i nešto povrća. razni začini, maslin. ulje...


Uz puno salate iz vrta koji se nalazi ispod.


Ove fotke se mogu povećati: Pogled na Novi i otok Krk preko i jedan od zalaza u Novom koji sam gledao sa terase.


Drugi dan pregledavam vrt, ovdje uz ulaz nastanile se zvončike, a bilo je i raznog korova.


Oskoruše već lijepo izgledaju, valjda će biti nešto.


Vraćam se preko Vinodola, ovo je Kuk Baba iznad mjesta Grižane i Tribalj na koju se spremamo popeti.