po putu i azimutu

Još jedna vožnja do Lovrana i okolice i lagana šetnjica po obroncima Učke koja u ovo doba obiluje bojama. Nisam imao puno vremena za šetnju ali na zadnjoj Marunadi u mjestu Liganj ću nastojati više, gdje će biti i puno planinara i gljivara.

U lovranskoj lučici barke su na broju.


U Starom gradu dobra reklama.


U ovo doba lišće rujevine lijepo crveni.


U Dobreću peku marune na vatri kao nekad.


Vrijeme je za obući ovu majicu, kad sam već na Učki.


Vjerojatno prepoznajete ovu jestivu i ukusnu gljivu.


Pogled na donju stranu klobuka.


Šteta poći doma i bez barem pola kile ovakvih.


I dvije za povećati: maruni na hrpi i logična juha sa vrganjima i povrćem, a bilo je i drugih jela.


Vjerojatno bi htjeli kušati i ovu tortu u kojoj je glavni sastojak pire od maruna, ali treba te kalorije i joule i potrošiti šetnjom po Učki, ili barem skakutanjem uz glazbu nekih od izvođača, kao što se vidi na ovoj snimci klape Rišpet od uckunnet.


Dodatak

Ovu zelenu pupavku (Amanita phalloides) i slične gljive nemojte ni dirati a kamoli gricnuti jer sadrži opasne amatoksine, oštećuje jetru i bubrege a lijek protiv trovanja nije poznat. Problem je i što simptomi ne dolaze odmah nego kad je već kasno. I lijepa muhara spada u amanite ali je mala beba prema zelenoj i bijeloj pupavki, u Sibiru ju čak i jedu nakon prokuhavanja i guljenja kožice klobuka gdje je najviše muskarina, a muhara ima i sastojke koji djeluju halucinogeno .
Amanites inače znači na grčkom gljiva, a od amanita ima i jestivih, najbolja je blagva (Amanita caesarea) koju su i rimski cezari voljeli imati na stolu, ali je zaštićena jer je rijetka.Zelena pupavka, kobra među gljivama.