utorak, 16.10.2007.

hops za sutra

ne mogu se ne osvrnuti na današnji događaj kad je velikom većnom utjecao na moje raspoloženje danas.cry jutros je poginuo Toše Proeski u prometnoj nesreći. cijeli dan su na radiu puštali njegove stvari, što poznatije što manje poznate. isto tako cijelo to vrijeme , kroz svaku pjesmu ja sam pokušavala vratiti Tošeta.

bio je samo jedan od pjevača , i meni kao osoba totalno nepoznat. ali, nekako je bilo normalno da je živ. i danas kroz svaku pjesmu, osjećalo se da je živ. ne mogu reći da me jako pogodilo, jer nisam plakala. ali ipak želim da je živ i vjerujem da je živ i ne može biti da ga nema. (a stvarno ga više nema)

kako samo uvijek živote uzimamo zdravo za gotovo! danas smo kao, tu, pa biti ćemo valjda i sutra...preforsiramo se danas da bi više imali sutra. ali što je sutra? novi dan? je li to stvarno sutra? ili će se sutra sutra pretvoriti u novo sutra? trebali bismo više paziti na sebe, svoje bližnje, na sitnice. trebamo biti vrijedni,ali i dopustiti si malo sreće svaki dan! sutra ćemo možda biti sretniji,ali budimo sretni danas, jer sutra možda nikad ne dođe.
| 19:10 | Komentari (5) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.