utorak, 27.03.2007.

Loptin deja vu

Nedjelju 25.03.2007.sam legla oko ponoći. smjestila se. okrenula. lijevo. desno. bilo je 1. pa potrbuške. pa na leđa. dođe 2 sata. ljuta i živčana pokušavam opet zaspati, ali ne ide. a u 6, oćeš nećeš moram ustati! oko pola 3 predala sam bitku. a onda su krenule misli. misli o Njemu. Misli o tati. misli o psu. misli o meni i mojoj budućnosti. misli o mojim odlukama. 4 sata. suze, bjes, tuga, ma sve skupa morilo me do pola 5. dalje ne znam. mislim da nisam spavala , ali nisam gledala na sat. samo sam saznala da je 6 sati i ustala.
znala sam da neću zaspati. osjećala sam čim sam legla da me očekuje deja vu od prije 2 tjedna. zapravo se i nisam trudila zaspati ko prošli put. samo sam ležala i povremeno gledala strop, a povremeno žmirila.
ustala sam manje umorno nego prošli put. vozila sam smirenije. svratila sam po svoju Tanjicu, koju obično vozim na fax. komentirale smo jutro i sunce koje je napokon opet bilo na nebu. sjetila sam se stare dobre logike i logičnog zaključivanja. rekla sam joj da ako je jutro bilo sunčano i ako sam tu noć probdjela budna, onda ću opet sresti njega kao i prošli put.
stigle smo na faks ,a ja sam nisam drhturila. kupila sam si kavicu i još se više razbudila. zaboravila sam na logiku. a onda je ušao on. Tanjica me samo pogledala, onako kako ona zna, jer već se dobro znamo. prišao mi i htio me častiti kavom. nije znao da sam upravo bacila ispijenu čašicu. pričali smo. pričali o Njemu. pa o meni, pa o njemu. iako je on Njegov dosta dobar prijatelj, nisu se dugo čuli i nije bio upućen u razvoj situacije do neki dan. složili smo se oko toga kako On nije ipak bio za mene. dok smo pričali o meni , primijetila sam da se sjeća svake sitnice o kojoj sam mu prije pričala. što je bilo dobro za čuti. nakon podužeg razgovora ipak smo shvatili koliko je sati, pa je uz refleksan «vidimo se» otišao na predavanje koje je počelo 5 minuta prije.
jesam li tu noć bila budna zbog toga što sam srela njega? ili sam srela njega zbog toga što sam bila budna? a možda gore ima netko tko je moj predosjećaj protumačio kao želju pa ju ispunio?? ako je tako, neka sluša malo bolje! postoje želje koje čekaju ispunjenje.

| 18:22 | Komentari (4) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.