Hopsanje u ritmu

i tako, je došao taj famozni dan koji svi hvale, peRtak! zašto peRtak? ne, nije tipfeller. moj tata i njegov Braco smjeli su kao mali biti zločesti samo u dane koji sadrže R u svojem imenu, dakle u utoRak, sRijedu, četvRtak i u peRtak. i iako je peRtak ja se opet nekud žurim. zašto ne postoji prodavaonica gdje bi se prodavalo vrijeme na sekunde?? danas bih si kupila jedno 7 sati, a u ponedjeljak bih dan za toliko skratila. možda i za duplo toliko.
ali ja jednostavno nemam vremena. kako?? kronično nestaje. možda postoji neki algoritam u našim satovima koji skračuje minute i sekunde, vrlo neprimjetno.
i eto, već sad kad je praktički ovaj peRtak još na početku ja razmišljam kako ću riješiti sljedeći tjedan. koma. osjećam se ko stara čangrizava baba. i još sam danas živčana ko ... moja mama kad je živčana, a vjerujte mi, ne želite znat kako je to. između ostalog razživčanio me jedan lik. mali arogantni brucoš koji je samnom na jednom od ne baš tako zanimljivih predavanja. ja studiram Agronomiju i svima je jasno da smo povezani uz životinje, selo, zemlju... e kad je profa pitala ima li netko sa sela, on se podrugljivo okrenuo i reko : pa nisam ja seljak... ne, nisam mogla izdržati i rekla sam onak polu-glasno: nisi seljak, ali si seljačina! ne znam dal me čuo, a i ako je, nisam sigurna da bi uspio shvatiti što sam time htjela reći. nije mu to jedini ispad. stalno nešto mrmlja i omalovažava sve oko sebe,a totalna je seljačina kakve nema. cure me smiruju i vele da me nikad nisu u vidle tako nabrijanu, ali da sam malo veča i jača,a po mogučnosti i muško, danas bih ga bila razbila. ne, nikad nemam destruktivne nagone, nikad nisam nasilna i ne volim se svađat, ali on me živcira i dok me samo pogleda. faks, pa bio to i Agronomski za seljačine nije!