matebalota

srijeda, 28.02.2024.

Na putu slobode

Egzistencija
Preživljavanje
Beznadežni život
Vodi u šetnju
Krugom ludnice.
Kako
Kada
Gdje
Zašto
Počelo je?
Ako kopaš duboko
Naći ćeš izlaz.
Otmi sebe,
A onda bježi.
Trči slobodan,
Koliko te noge nose,
Pa makar umro trčeći
Na tom putu slobode.
- 18:54 - Komentari (15) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.02.2024.

Tebi za inat

Ne guraj mi prst pred nos!
Ne prijeti kao dječaku
Uhvaćenom rukom u pekmezu.
Nisam ja tvoj produk eksperimenta
Niti uzaludan pokušaj milosrđa.
Ne zalijevaj me svetom vodom
Kako bi me očistila od zla
Kojeg sam dobio u ustanovama.
Ne njuškaj dah kojim dišem
Nema u njemu traga alkohola
Niti išta od mare i kokaina
Jer na ulici ionako samo prosim.
Pružam ljudima u crnom i crvenom
Staru plastičnu čašu od jogurta
Za komadić smrdljive salame
I kvarat kruha starijeg od mene.
Nisi ti ta koja će me izvući
Iz skloništa nagomilanog beskućnicima.
Ja sam jedan od luda koje zatvaraju
Dok predsjednik paradira pred vama.
Klečite, veselite se i plačite istovremeno.
Ne maši tom rukom pred licem mojim
I ne čisti savjest svoju preodgojom
Kojem se cijelo biće moje suprostavlja.
Ne pripadam svijetu ovom a ni tvom.
Uzalud se trudiš!
Ja se vraćam u sukob s demonima,
Koji me progone od rođenja mog.
Nisam kukavica.
Ja sam kao kip Slobode, čvrst i uspravan.
Stojim njima i tebi nasuprot.
U čijoj službi si ti? Njima ili meni?
Svejedno! Nećeš uspjeti!
Odavno sam ja izabrao stranu
U ovom usranom svijetu sukoba
Taštine, moći i igranja bogova.
Ponavljam ti, što se gradiš svetom
A sveta nisi. Lažeš sebi i drugima.
Nema ništa svetog u tebi i tebi sličnima.
Samo glumiš a gluma ti je jadna.
Sva si patetična i od lažne veličine sazdana.
Postavljaš se kao majka svima jadnima.
Bježi od mene! Bježi!
Rekoh ti i ponavljam po treći put
Ne maši prstom ni rukom
Ne maši negacijom pred mnome
Jer i ne znaš tko stoji pred tobom.
Ništa ti ne znaš o meni. Nemaš pojma.
Vrati se svakodnevnom dociranju
Onima koji u tvome društvu uživaju.
Ja sam samo prah, koji raznosi vjetar
Svemirom u daljine beskonačne
Daleko od tebe i tebi sličnima.
Kako je divno leći gol ko' od majke rođen
Na svježoj travi pogledom put zvijezda
Dok se ti i svijet tvoj čudite, zgražate.
Za vas je to tajna luđaka koje vi označiste
Takvi su slobodnjaci s prirodom spojeni.
I u luđačkoj košulji oni su slobodni.
Tek vašim naporom postaju katatonični.
Ne bude se ma što god uradili,
Dok ne dođe netko njima sličan,
Ostarjeli Mali Princ ili neuredni Petar Pan.
I vrate se u radost i pjesmu.
Zato ostavi me! Ne diraj moj svemir mira.
Odlazim u moj svijet veselih ljudi
A ti nazad u svoju kolotečinu
Kojom se cijelo vrijeme hvališ.
Pjevat ću i plesat vama i tebi za inat!
- 10:41 - Komentari (19) - Isprintaj - #

petak, 23.02.2024.

Snagom Erosa

Male dojke
Veličine zrelog nara
Kao orah čvrste
Oblikovao sam
Da ih ljubi
Onaj koji te voli.
Na vrh njima stavih
Zrele jagode
Iz kojih sok curi
Jeziku užitak
Dok ih liže dragi.
Nisam obećao
Nisam prazne priče pričao
Stvarao sam
Tvoj trbuščić
I malu nakapnicu
Iz koje pije žedni.
I dok ti govoriš
Usnama crvenim
Za ugrize napravljenim
Ja sam vajao
Tvoja bedra meka
Rukama podašnim
Nasladama poželjnim
Baršunastija od baršuna.
Njima se ovijaš
Oko njegova golog tijela
Kao velika udavka
Ne puštaš
Sve jače stišćeš
Dok on u stiske ne umre.
Galaksija se raspada,
Dimenzije nestaju
U eksploziji crne rupe
Koja nastaje
I guta sve što privlači
Silom koju nitko ne razumije.
Sve što proguta
Zauvijek nestaje.
Ljubavnik je umro
A ti ženo čvrstih grudi
Podatnog trbuščića
Baršunastih bedara
I dugih nogu
Još si jača
Snagom Erosa napojena.
Tko ti može stati na kraj?
Nisam uprazno brbljao.
Stvorih te predivnu
Ljepšu od tvojih želja.
Sve si prevarila pa i mene.
Sad odspavaj malo
Na ukrašenom jastuku
I krevetu požude
Do slijedećeg mladića
Željnog tebe i tvojih krasota.

- 11:03 - Komentari (23) - Isprintaj - #

srijeda, 21.02.2024.

Šareni patuljak

Nudiš mi čašu vina
U bludu napravljena.
Hoćeš me opiti,
Sebi podložiti.
Probudilo se gađenje!
Razdire iznutra
Kao usnula zvijer
Spremna na sve.
Dao sam ti ruku,
A sad se sramim sebe.
Mrak i tama tvoja je soba.
Uživaš u lovu crna udovo
Dok sjene hvataju tišinu
A duhovi obilaze Zemlju.
U ovoj noći
Od nas daleko
Negdje na zapadu
Krvavo Sunce se utopilo
U crnom oblaku.
Ogorčen sam zamahnuo
I bacio ih. Bacio sve
Kao igračke iz kutije
Prosuo sam ih po podu
I zvijezde vratio nebu.
Niti jedne nema za tebe.
Ako i jesam dvorska luda
Više nisam tvoj. Zaboravi me!
U odijelu klauna
Ja šareni patuljak
Snagom Ahileja
Plešem pred njom
U njenom kraljevstvu
Samo za nju.
Više nisam tvoj.
Nikad i nisam bio.
Zaboravi me!
Shvati to!
- 11:22 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 17.02.2024.

Sa mnom si Marija

Sa mnom si Marija.
Hodamo kroz duboku prašinu,
Glatku i sitnu kao brašno.
Vučemo noge kao umorni beskućnici
U potrazi za komadićem kruha.
Grube i teške čizme kao lanci
Na zglobovima opasnih zatvorenika
Otvaraju bolne i krvave rane na peti.
Boli me Marija, ali još više boli me
Užareno srce moje.
Gori kao talionička peć u kojoj se željezo otapa, a iz nje u kalupe lije.
Tko može razumjeti te sile
U kojima se srce rastapa, a ljubav ga oblikuje?
Koračam misleći na tebe Marija.
Mijenjaju se slike tvog lepršavog plesa u mojim očima.
Vuče me onaj ispred, a gura onaj iza.
Ne mogu stat' i da hoću jer sam samo jedan u koloni koji se valja napred.
Marija, ljubljena moja Marija,
Nitko ne zna kamo idemo.
Nitko nam ne nudi odmor.
Nitko ne zna kad ćemo stati.
Nitko ne zna jesmo li došli.
Mi smi ljudi poslani u smrt.
Topovsko meso ubojitih granata.
Kad jedna padne deset nas je manje.
Udišemo težak miris raspadanja i baruta.
Nitko ne kašlje a pljujemo krv pod noge.
Što je jedna kap u moru crvenila?
A tijelo samo što ne padne u nesvijest.
Marija moram misliti na tebe. Moram!
U ovoj grozoti ti si moje svjetlo koje me vodi.
Onako kako smo popadali, jedan preko drugog,
Tako smo zaspali. Uniforme su se osušile na nama.
U snu postala je bijela od soli skrivenoj u našem znoju.
Marija dušo moja. Srce moje. Snago moja.
Budimo se na slami ukopanoj u zemlji,
Pola metra ispod površine i niskog šatora iznad nje.
Sve smrdi od povraćanja.
Svi oni koji su podizali čase u zrak
Nazdravljajući bogu rata i njegovim žrtvama,
Sada šute ili plaču.
Ni meni nije ništa lakše.
Vjerujem da će ovo pismo doći do tebe.
Ne budi tužna. Živ sam samo zbog tebe.
Zato je jača ljubav moja prema tebi Marija.

Zauvijek tvoj Marija! Zauvijek!
Tvoja ljubav me pokreće!
- 13:19 - Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 09.02.2024.

Odlazim na front Marija

U očaju sam gospođice Marija.
Želim vas obradovati, riječima razveseliti,
A nemam čime gospođice Marija.
Ne znam kad ću vas opet vidjeti,
Ne znam kad ću vam opet pisati
Jer odlazim na front.
Jučer, na vrata mog doma
Zakucao je zloglasni teklić
I uručio mi vojnu pozivnicu.
Otac se sav ponosan obradovao,
A ja sam progutao knedlu straha.
Nisam ja vojnik gospođice Marija.
Nikad nisam pucao iz puške
Niti u lov na patke odlazio
Kao mladići moje generacije.
Oni viču, šepure se i wiskijem nazdravljaju:
"Ratu i smrt neprijatelju!"
Hodam od zida do zida u očaju,
Kao zvijer u uskom kavezu.
Sada kad sam vas Marija našao nježnu
Kao janje u rukama moje brižne majke,
Željnu mojih pisama, moram otići
Tamo negdje daleko. Daleko od vas Marija.
Dođe mi plakati zbog toga.
Zar je ta sudba kleta,
Trebala zadesiti mene i vas?
Zar je sad netko namjerno
Stavio pregradu između nas?
Marija, Marija, Marija, Marija.
Stalno ponavljam vaše ime
Kao da sam poludio. Možda i jesam.
Tijelo mi se raspada od tuge.
Moje stanje je očajno.
Vi ste sidro moje duše. Moja nada.
Sve sam vama Marija poklonio,
Sve što čovjek može ženi dati.
Vezao sam se uz vas Marija
Čvrstim lancem vjerne ljubavi,
A sada, bojim se da ne pukne,
Tamo u nekoj nepoznatoj zemlji,
Daleko od vaših divnih očiju,
U kojima sam se zauvijek utopio.
Nije mi žao ljubavi koja se rodila
Kad sam vas prvi put ugledao.
To znamo vi i ja gospođice Marija.
I nije mi žao. Sačuvaj Bože.
To je bio Njegov milosrdni dar.
Ako poginem, znajte gospođice Marija
Da sam vas neizmjerno volio.

Zauvijek vaš gospođice Marija. Zauvijek
- 14:25 - Komentari (15) - Isprintaj - #

subota, 03.02.2024.

Pisma Mariji

Gospođice Marija,
Kad sam Vas ugledao
Samu u plesnoj dvorani,
Ostao sam bez daha.
Vaše ruke, predivne ruke
Popravljale su mali ukras
U podignutoj kosi.
Počeo sam drhtati.
Cijelo tijelo mi je treperilo.
Izgubio sam se
U ljepoti bjeline i nježnosti
Vaših dugih ruku i vrata.
Osvrnuo sam se u strahu
Misleć da me netko promatra.
Posramio sam se svojih misli.
Naši pogledi sreli su se
U sudaru na sredini prostora.
Prepao sam se sebe.
Sve me razotkrivalo
U mojoj očitoj strasti
Prema Vama gospođice Marija.
Pobjegao sam kao dijete
Otkriveno u sitnoj krađi,
A ništa nisam ukrao
Sem Vaše čarobne dražesti.
Cijelu noć nisam mogao spavati.
Prijatelj je rano ujutro
Saznao Vaše cijenjeno ime.
Drhtavim prstima pišem Vam
Ovo pismo jer ne znam što bih
Ako to ne uradim.
Oprostite, ako je teško čitati,
Ni meni nije bilo lako
Dok sam ga pisao. Vjerujte mi.
Jednog dana. Jednog dana
Možda skupim malo hrabrosti
I kažem Vam koliko Vas volim.
Do tada, gospođice Marija
Ne pitajte za moje ime
Jer bojim se Vašeg odbijanja.
Zauvijek Vaš obožavatelj u sjeni.

- 10:28 - Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.02.2024.

Divna ženo

Čeka te
Kod đardina.
Hodaš polako
Ti, divna ženo
Svjesna sebe
I svoje ljepote.
Izlazi iz sjene
Starog bora.
Dugim rukama
Grliš ga nježno
Kao nijedna
Prije tebe.
Dva srca
Postaju jedno.
A usne, usne
Ljube dugo, dugo..
Nikad kraja.
Mogao bi umrijeti
S tim poljubcima
U tvom zagrljaju.
Nedaš mu
Jer nije on
Prolazna avantura
Nego život
Koji želiš živjeti
Do kraja.
Svakog jutra
Gledati ga
Dok spava.
Čekati da otvori oči
I ugleda tebe
Pored sebe.
S njim
Piti jutarnju kavu.
Smijati se
Glupostima koje 'valja'
Čineći te sretnom
Kao dio dosanjanog raja.
- 11:37 - Komentari (9) - Isprintaj - #