matebalota

Odlazim na front Marija

U očaju sam gospođice Marija.
Želim vas obradovati, riječima razveseliti,
A nemam čime gospođice Marija.
Ne znam kad ću vas opet vidjeti,
Ne znam kad ću vam opet pisati
Jer odlazim na front.
Jučer, na vrata mog doma
Zakucao je zloglasni teklić
I uručio mi vojnu pozivnicu.
Otac se sav ponosan obradovao,
A ja sam progutao knedlu straha.
Nisam ja vojnik gospođice Marija.
Nikad nisam pucao iz puške
Niti u lov na patke odlazio
Kao mladići moje generacije.
Oni viču, šepure se i wiskijem nazdravljaju:
"Ratu i smrt neprijatelju!"
Hodam od zida do zida u očaju,
Kao zvijer u uskom kavezu.
Sada kad sam vas Marija našao nježnu
Kao janje u rukama moje brižne majke,
Željnu mojih pisama, moram otići
Tamo negdje daleko. Daleko od vas Marija.
Dođe mi plakati zbog toga.
Zar je ta sudba kleta,
Trebala zadesiti mene i vas?
Zar je sad netko namjerno
Stavio pregradu između nas?
Marija, Marija, Marija, Marija.
Stalno ponavljam vaše ime
Kao da sam poludio. Možda i jesam.
Tijelo mi se raspada od tuge.
Moje stanje je očajno.
Vi ste sidro moje duše. Moja nada.
Sve sam vama Marija poklonio,
Sve što čovjek može ženi dati.
Vezao sam se uz vas Marija
Čvrstim lancem vjerne ljubavi,
A sada, bojim se da ne pukne,
Tamo u nekoj nepoznatoj zemlji,
Daleko od vaših divnih očiju,
U kojima sam se zauvijek utopio.
Nije mi žao ljubavi koja se rodila
Kad sam vas prvi put ugledao.
To znamo vi i ja gospođice Marija.
I nije mi žao. Sačuvaj Bože.
To je bio Njegov milosrdni dar.
Ako poginem, znajte gospođice Marija
Da sam vas neizmjerno volio.

Zauvijek vaš gospođice Marija. Zauvijek