matebalota

nedjelja, 29.10.2023.

S ljubavlju, Alex (oproštajno pismo)

Draga moja Izabela
Čuja sam tvoje postole.
Tiho si se spuštala,
Niz drvene stube.
Mislija san kako si dobra.
Dica i ja smo spavali,
A ti si se pažljivo,
Iz kuće iskrala,
Kako nas ne bi probudila.
Dva dana kasnije
Dica su još uvik pitala,
Di je mama?
Mali je stalno plaka!
Nekoliko misec nakon,
Došlo je pismo
Iz Los Angelesa.
Tražila si rastavu
I molila za zaborav.
Niko nije zaboravija
Taj dan tvog odlaska,
Dica ponajmanje.
Nikad in nisan reka
Da si ji ostavila ka gole tiče.
Nikad in nisan da tvoju adresu
Da ti pišu pismo.
Na kraju su samo znali,
Mama je nestala,
Kao oteta žena,
Koje kradu stranci,
I prodaju u roblje.
S vrimenon su se pomirili,
Da te više nikad neće vidit.
Neće ćut tvoj glas,
Ni lupanje cipela,
O drvene stepenice,
Kad greš na posal.
Kroz vrime ća je pasalo
Svi su naresli
Klapajuć postolama
Niz iste stube,
Žureć na posal
Ka njiova mater.
Danas se oni bore
Za svoju dicu.
Unuci su pametni i dobri.
Nikor od nji nema žicu
Bižanja avanturi.
Mislin da je tako boje.
Zahvaljujen dragon Bogu
Neka je!
I neka tako ostane.
Ako ti dođe misal ,
Da ji želiš upoznat.
Zaboravi na to odma.
Neš to doživit,
Tako mi Boga!
Obećajen ti.
Ovo je zanje pismo
Ća ti šajen.
Sad kad sve znaš,
Šta išćeš daje?
Koja je svrha,
Dirat stare rane?
Neka to bude povist,
Zakopana s menon zavik.
Pozdravlja te
Tvoj prvi muž.
S ljubavlju, Alex.

- 09:00 - Komentari (11) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.10.2023.

Istina o ribarstvu i izumiranju vrsta u Jadranu

Od samog početka čovječanstva, prva izrečena laž, ne samo protiv Boga nego i čovjeka dovela je to isto čovječanstvo u društvo koje produžava svoju agoniju preživljavanja gomilajući laži. Nikad ih dosta.

Laž o ribarima, ribarstvu u Jadranu u nekim akademskim krugovima domaćih udruga za zaštitu okoliša, prouzročila je skretanje fokusa pažnje s pravog uzroka izumiranja bogatstvo vrsta u Jadranu na domaće ribare ( kakva slučajnost ? ). Još uže na domaće koćarice.
A broj domaćih koćarica je u velikom padu. Za usporedbu broj aktivnih koćarica Albanije je 2,5 puta veći od domaćih.

Za Boga miloga Plemenita periska nije ( gotovo ) izumrla u Jadranu zbog koćarica!

Prije spomenute domaće udruge za zaštitu okoliša nikada nisu podigle glas protiv tankera i kruzera koji ispuštaju kaljužne i balastne vode u Jadranu. Čiji su to tankeri i kruzeri? Koliko članova posade i gostiju kruzer u prosjeku ima? Koliko je to tona fekalija?

Zapazi ove činjenice!
Ispuštanjem balastne vode se vrši prijenos svih tvari i organizama u njoj na udaljene lokacije. Samo jedan kubični metar može sadržavati od 3000 do 10 000 organizama (alge, ličinke školjkaša, riba, puževa, rakova, bakterije, virusi). Organizmi ispušteni na ovaj način mogu biti invazivni za novi ekosustav, narušiti prirodnu bioraznolikost te postati izravna prijetnja ljudskom zdravlju.

Prosječno inteligentnom čovjeku nije teško povezati razarajuće činjenice. Jasan je uzrok izumiranju Plemenite periske kao i drugih vrsta u poluzatvorenom moru kao što je Jadran.

Domaće ekološke udruge izgleda nitko nije financirao kako bi podignule glas protiv tankera i kruzera u stranom vlasništvu ( gle čuda ! ).
Modus operandi, uništi svoje i predaj što je preostalo strancu u vlasništvo.
U duhovnoj klimi " jedimo i pijmo jer sutra nam je mrijeti " lako je 'razboljeti se' i 'umrijeti'.
Ribarstvo i vrste u Jadranu umiru. Ali ne umiru oni koji od laži prave istinu. Ni srama ni straha Božjeg nema u njima.

- 13:56 - Komentari (19) - Isprintaj - #

srijeda, 25.10.2023.

Mreža

Postoje raznorazne mreže. Jedna od njih je
mreža slatkorječivih ljudi koji jedno misle,
drugo govore a treće rade. Poput najboljih
mađioničara neiskusne i naivne ljude love
vještinom iskusnog ribara. Kad ih slušaš,
rekao bi čovjek; 'pa sve znaju o temi koju
izlažu'.
Pred nama je konačno osoba koja poznaje
što muči ribare na otocima i priobalju.
Idemo ga podržati jer nam je došao kao
Mesija čovječanstvu.
U želji da mu pomognu, ribari počnu
postavljati pitanja o mrežama.
Jednostavna pitanja koja su vezana uz
povijest i iskustvo naših obiteljskih ribara,
na Jadranu.
Odjednom, ugledaju zajapurenu osobu, koja
se znoji, gleda u papire i pravilnike. Odgovora
nema, a ono što je rekao nema veze
s praksom jer mrežu nikad nije imao u rukama,
još gore, nezna ni kako izgleda.
Onda podiže glas, viče, maše
pravilnicima, koje nije ni pročitao.
Što bi se on pripremio za egzistencialno
pitanje održanja obiteljskih ribara. Što
njega briga, za sustavno uništavanje
ribarstva. Npr. Novčana naknada za svaku
uništenu ribaricu.
Mreža bačena u nekom uredu na sjeveru,
učinila je svoje.
Mladi su iselili. Škole na otocima , urušene,
podsjećaju na nekad brojnost radosne djece.
Na žalost, uglavnom su ostali ljudi sa
osamdeset godina u kostima. Oni se u
ljetnom periodu vesele susretu s iseljenom
rodbinom. U ostalom dijelu godine vlada
tišina, depresija i pustoš. Ostarjeli umiru
jedan za drugim bez počasti.
Mreža izdaje za 30 škuda učinila je svoje.
Što veći broj praznih mjesta i opustošenih
otoka to veća mogućnost vraćanja kredita
i dugova kao što to radi Grčka.
Jedna , jedina mreža, učinila je
nesagledivu i nepopravljivu štetu.
A "krivac" je naš ribar što ne sluša sjevernu
administraciju i njihove upute, pravilnike,
smjernice, koji se ne mogu primjeniti u
ribanju uz razvedenu obalu i preko
tisuću otoka i otočića.
Više od 60 godina, kroz znanstvena djela ,
upozoravalo se o specifičnosti zaštite
Jadrana. Uzalud.
Kao što je globalno, tako je još više naše
jedinstveno biserno lijepo more na rubu
uništenja.

- 09:50 - Komentari (19) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.10.2023.

Pirka

Pirka je riba nesrazmjerno velikih usta u
odnosu na ostatak tijela.
Interesirala me je njena blesavost i
pohlepa , pa sam napravio eksperiment.
Pronašao sam jednu u relativno plitkom
dijelu mora ispod stijene. Lijepo je ona,
očistila svoj ulaz i promatrala što se
događa u njenoj okolini.
Na udicu sam stavio mamac ( ješku )
i spuštao ga polako prema njoj na kratkom
nailonu. Dok sam kroz masku ja promatrao
nju, ona je s još većom znatiželjom
promatra mene i mamac koji se polako
približavao njenim ustima.
Gleda mene gleda mamac. Okreće se lijevo,
okreće se desno, a onda se poput
razjarenog tigra razjapljenih usta, bacila na
ponuđeni mamamac. Zagrize,trga,proguta!
Nailon nisam ni potegnuo. Sama je sebe
blesava kakva je uhvatila. Što se više
koprcala to je vrh udice probijao njeno
tkivo. Na kraju sam udicu vadio iz njene
utrobe.
Zašto sam se sjetio ovog eksperimenta?
U zadnje vrijeme razmišljam o toj
blesavosti. O pohlepi, o naivnosti. Pitam.
" Koliko puta sam ja poput te lude pirke
naivno progutao razne mamce ponuđene
preko Interneta i ostalih medija ?"
"Lovi li mene netko kao što sam ja lovio tu
pirku?"
" Nude li meni redovito neke primamljive
mamce , koje ja u biti očekujem, kako
bi bez muke progutao i osjetio
lažno zadovoljstvo?"
Možete li iskreno, sami sebi odgovoriti
na ova pitanja?

- 12:45 - Komentari (22) - Isprintaj - #

petak, 20.10.2023.

Vapaj

Okupano u Suncu,
Modro more
Zove me: Dođi!
Plivaj! Uživaj!

Čuvam te,
Nježnim rukama,
U čudesnom svijetu,
Stvorenom za tebe.

Zaroni i gledaj!
Divni oblici i boje
Koje vidiš
Postaju dio tebe.

Dijeli drugima.
Pričaj priče,
Malima i velikima,
Da me zavole.

Oni prije tebe,
Vidjeli su isto.
Zavoljeli kao ti,
Čuvali i očuvali.

Onda su došli,
Neki čudni ljudi,
Kojima nije dosta
Ono što im dajem.

Od dna do površine,
Od dubina do plićaka,
Moćnim strojevima,
Sve uzimaju.

Otimaju i kradu,
Od tvoje djece
I djece tvoje djece.
Ubijaju me polako.

Viči glasno!
Istinu govori!
Pomozi mi!
Ako nije kasno.

- 11:56 - Komentari (24) - Isprintaj - #

petak, 06.10.2023.

Ostaje žal

Mora bit,
Da se čovik
Pred smrt
Ili nevoju
Uvik pita
Zašto?
Zašto se nisan borija?
Iako su tvoji roditelji ,
Umisto tebe odlučili ,
Ja san se triba
Borit ka tigar.
Svon snagon ,
Za nas dvoje ,
Jer si me volila
Jer san te volija.
A sad,
U tišini svoje sobe,
Uzalud plačemo ,
Jedan za drugim.
Ponekad ,
Pišemo pisma .
Ponekad ,
Popijemo kavu
Na Pjaci.
Izmjenimo slike
Naše dice .
Pogledamo se
U oči ,
Dugo i duboko.
Onda,
Svak na svoju stranu ,
U svoju obitelj,
U gradu pod Marjanom,
Do druge prilike .
Možda?
I ka šta godine lete,
I ne vraćaju se ,
Tako nas dvoje,
Starimo iz dana u dan.
Na kraju
Ne poznajemo se više .
Samo,
Ostaje gorčina
I žal ,
Šta se nisan borija,
Do kraja!
Za tebe i sebe,
Za nas dvoje,
Pa bi ostarili zajedno.
I opet se pitan ,
Je li ovo mudro?
Je li ovo zaista ,
Prirodni red,
Koji prati svaki čovik ,
Dok stari ,
U nesritnoj jubavi?

- 09:32 - Komentari (15) - Isprintaj - #