Gospođice Marija,
Kad sam Vas ugledao
Samu u plesnoj dvorani,
Ostao sam bez daha.
Vaše ruke, predivne ruke
Popravljale su mali ukras
U podignutoj kosi.
Počeo sam drhtati.
Cijelo tijelo mi je treperilo.
Izgubio sam se
U ljepoti bjeline i nježnosti
Vaših dugih ruku i vrata.
Osvrnuo sam se u strahu
Misleć da me netko promatra.
Posramio sam se svojih misli.
Naši pogledi sreli su se
U sudaru na sredini prostora.
Prepao sam se sebe.
Sve me razotkrivalo
U mojoj očitoj strasti
Prema Vama gospođice Marija.
Pobjegao sam kao dijete
Otkriveno u sitnoj krađi,
A ništa nisam ukrao
Sem Vaše čarobne dražesti.
Cijelu noć nisam mogao spavati.
Prijatelj je rano ujutro
Saznao Vaše cijenjeno ime.
Drhtavim prstima pišem Vam
Ovo pismo jer ne znam što bih
Ako to ne uradim.
Oprostite, ako je teško čitati,
Ni meni nije bilo lako
Dok sam ga pisao. Vjerujte mi.
Jednog dana. Jednog dana
Možda skupim malo hrabrosti
I kažem Vam koliko Vas volim.
Do tada, gospođice Marija
Ne pitajte za moje ime
Jer bojim se Vašeg odbijanja.
Zauvijek Vaš obožavatelj u sjeni.
Post je objavljen 03.02.2024. u 10:28 sati.