matebalota

Divna ženo

Čeka te
Kod đardina.
Hodaš polako
Ti, divna ženo
Svjesna sebe
I svoje ljepote.
Izlazi iz sjene
Starog bora.
Dugim rukama
Grliš ga nježno
Kao nijedna
Prije tebe.
Dva srca
Postaju jedno.
A usne, usne
Ljube dugo, dugo..
Nikad kraja.
Mogao bi umrijeti
S tim poljubcima
U tvom zagrljaju.
Nedaš mu
Jer nije on
Prolazna avantura
Nego život
Koji želiš živjeti
Do kraja.
Svakog jutra
Gledati ga
Dok spava.
Čekati da otvori oči
I ugleda tebe
Pored sebe.
S njim
Piti jutarnju kavu.
Smijati se
Glupostima koje 'valja'
Čineći te sretnom
Kao dio dosanjanog raja.