matajablog

subota, 27.10.2012.

STRAH OD PRAZNIH TRIBINA

Licemjerni timovi sportskih novinara među kojima prednjače pisci „jutarnjeg“, uporno i dosljedno optužuju klub i siju neku vrst straha od praznih nogometnih tribina. U svakom bi slučaju bilo pametnije podijeliti odgovornost za prazne tribine maksimirskog stadiona s onima što pišući o njima podržavaju siromašni duh građana koji od Dinama očekuju uspjeh za koji nisu u stanju ni ulaznicu platiti kao minimumom osobne potpore klubu. Tobožnji ljubitelji kluba cvile nad Dinamom poput djece nad igračkom koju su u ljutnji razbili. Tko ima pravo i u čije ime tražiti odgovornost ljudi ili osoba koji ih ljute do mjere kojom razbijenoj „igrački“ ne mogu vratiti što su u njoj nalazili kao inat umjesto ljubavi. Ako klub zajedno s igračima i upravom ne zaslužuje poštovanje zaslužuje bar priznanje jer je dao priliku da, onima koji nogometna ostvarenje cijene, mogu uživo gledati igrače čija vrijednost, a ona se uvijek novcima vrednuje, samo jednog igrača nadilazi godišnji klupski proračun Dinama.

Nažalost, u našem glavnom gradu nema više od 6000 građana koji zaslužuju bolju zračnu luku, bolji stadion, a zbog čega bi onda zaslužili klub koji bi se ravnopravno nosio s nogometnom elitom čija klupska egzistencija ne ovisi o transferima prodaje nego od kupnje najboljih iz raspoloživih transfera nogometnog sportskog neba.
Razumije li netko činjenicu da Dinamo stvarno ovisi o sposobnosti i osobnim vezama Zdravka Mamića koji se, vjerovali ili ne, jedini snašao na nogometnom tržištu i koji nije pao u navijački zagrljaj koji je Hajduk doveo na prosjački štap? Ostaje li i nadalje ocjena stanja našeg nogometa u vlasništvu novinskih pera što plavu boju klupskih vrlina pretvaraju u sivilo svakodnevice.

Dinamov trener Ante Čačić veli da nije kriv što naši gledatelji na stadion dolaze tmurni i neraspoloženi za razliku od klubova Lige prvaka kojima je stadion i utakmica zadovoljstvo priredbe na kojoj se ugodno provode uz pivo i pripadajuće kobasice sa senfom ili kečapom neovisno o priželjkivanom ishodu susreta kojeg, ako izuzmemo nasilnike, gledaju kao nadmetanje, a ne kao ratni sukob.
Prazne tribine sramota su onih koji o njima pišu jer očito pišu o onome što razumiju kao osobni problem umjesto društvenog.

<	listopad, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Veljača 2015 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (2)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (1)
Veljača 2012 (1)
Prosinac 2011 (2)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (4)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (6)