Ljudski rod sazdan je na dugotrajnom procesu evolucije i civilizacijskog napretka. Kako god gledali na razvoj homo sapiensa znanstveno je utvrđeno da je osnova tog razvoja bio mozak, ona središnja jedinica u našem organizmu, centar našeg unutarnjeg svemira i mjesto donošenja svih naših (ne)svjesnih odluka.
Teško je ući u način funkcioniranja mozga. Navodno, ljudi koriste tek nekih 5% kapaciteta. Unutar tog niskopostotnog dijela prava je zbrka. Ljudi svakodnevno sazrijevaju, cijeli život uče, shvaćaju. I, naravno, to uključuje riješavanje mnogih problema na koje osoba naiđe tijekom svog života.
Ono što posebno zabrinjava jest loš odabir odluke kako riješiti problem. U biti, nije pitanje problema, nego općenito u donošenju odluka. Dakle, od najobičnijeg izbora mlijeka s više ili manje masnoće do izbora posla, partnera, tj. onih odluka s dalekosežnim posljedicama.
Mogao bi se svatko od nas zapitati koliko je puta u životu došao u situaciju izbora. Nebrojeno puta, pretpostavljam. U svemu tome, ipak na kraju, najbitinije je odluku donijeti svjesno, preuzeti punu odgovornost, znati što nas čeka ako/kad donesemo odluku.
Humanum errare est, stara je uzrečica. Dakle, ljudima je dopušteno griješiti. Ili možda nije? Jer, ako bi se svi držali toga onda ne bi bilo preuzimanja krivnje, odgovornosti. Gubio bi se značaj samog donošenja odluke, onog procesa premišljanja. Sve se banalizira na eci-peci-pec nivo, bez 'reperkusija' po nas kao osobe.
Donijeti odluku stvarno je teško. Ljudi griješe iz neznanja. Ili iz naivnosti. Ili nepromišljenosti. O tim trima temama bit će više riječi u idućim postovima.
Jer, Maroons se vratio, promijenio se. Ili bolje rečeno, vratio na staro. Opet je onakav kakvog ga pamtite s početaka. A vi, sve što morate jest...
Keep on bloggin'!!!
|