Današnji dan je obilovao suncem. Iako je nočas došlo do pomicanja kazaljki, lijep dan pomogao je u prevladavanju vremenskog jaza. Čim sam jutros oko 9.30 otvorio oči kroz aluminijske grile sam uočio tračak vedrine i sunca. Spustio sam se u Grad, na Stradun. Puna ulica, i mlado i staro, vesela dječica i poneki žuti leptirić u letu. To je Grad kakvog volim.
Nakon objeda kod Mame Maroons, koji mi je uvijek prava festa nakon tjednih odlazaka u menzu, prošetao sam do Gradca sa Žukom. Žuka, luda kakva jest, ratsrčala se po brežuljcima ovog zapuštenog gradskog parka. Kad smo došli na Livadicu dočekalo nas je pet štenaca, valjda iz susjedne U.M.O.Bolnice. Tako su izludili Žuku da se jadnica sakrila iza mene. Nije mogla izdržat takvih pet gnjavaža. Danas ima stav života na visokoj stolici, a nekad je i sama bila u Kuparima kao napušteno štene. Sad se ponaša kao princeza. Da nespominjem koliku je kost danas dobila. Ko da je danas Božić po Žukinom kalendaru.
Bio sam u šetnji u Uvali. Mislim da ću onu šetnicu od danas zvat Aleja Mikudovaca. Ukupno osam Mikudovaca i Mikudovki sam sreo. Na kavi, sunčanju, čavrljanju, kibiciranju. To su vam Mikudovci, komuniciraju i kad nisu na faksu. Kao pravi novinari rade i kad odmaraju. Neki bi mogli bit i ljubomorni kako se lijepo gledamo. Enivej, baš je Uvala bila puna. Čak bih se usudio reći da je bilo gužvovito. Nije se imalo gdje sjest, tako da sam svoje kafenisanje na kraju obavio u Apollo Baru(kako otmjeno i šminki to zvuči).
Kolegama Milatu, Zorbasu i Sufixu poručujem da će prova bit sutra, dakle ponedjeljak 27.3. u 20 sati, u predzadnjoj lađi Lazareta s lijeve strane. Još ću vam objasnit kako i što, kao i uvijete koje bi trebali ispunit za uć u glumački sastav(npr. moći dolaziti dvaput tjedno, doma raditi na tekstu i sl.).
Davno nije bio ovako dobar, lijep i sadržajan dan. Stvarno sam uživao. Napunio baterije, kako se kaže. Još jedan radni tjedan preda mnom. Nova uzbuđenja, novi radni zadaci. I možda najbitnije - novi doživljaji u mom zanimljivom životu.
Keep on bloggin'!!!
|