Kakav dan. Svojevrsni nastavak jučerašnje masaže. Dan na sveučilištu je počeo predavanjem Herr Bauera iz Beča. Čiča je prava legenda, istinski laf svijetske klase. Možda je bilo malo prerano slušat komunikacijske teorije na engleskom, al sam dobrom koncentracijom pohvatao osnovne zamisli koje je iznio Herr. Rekoh:"Aj, pa nije to tako loše. Guba!"
Onda je krenulo, nešto se pomaklo, Kipi je okupio partizane. Povod je bio znanstveni skup posvećen legendi dubrovačkog novinarstva Rudiju Roteru. Ima bit da je lik fakat bio bistrić. Dobio je priznanje "pravednika među narodima" jer je spasio židovskog kolegu. Inače, sve živo ga je zanimalo, radio je u novinama i na radiju. Bio je vrlo napredan za svoje doba(drugi svjetski rat, zato je bilo toliko partizana na skupu). Jedan od njih je govor počeo sa "Drugarice i drugovi!". Very interesting. Ma da ne duljim, toliko gerijatrije u životu nisam vidio. Da radim za Simbex bio bi mi to najprofitabilniji posao u životu. Krasan defile dentijera i šik đozli. E, da...nevjerojatna se pomama za zakuskom stvorila kad su fosili navalili na stolove(ajmo im fakat dat te partizanske mirovine!). Ni naša omiljena profa Goge nije mogla pristupit, što je i javno dokazala. Prema Kipijevim uputama, imamo dovoljno dokaza da to proglasimo znanstvenim fenomenom. Kad je cijeli festival kadavera završio izgledao sam mrtviji od tih starkelja. Samo sam čekao da mi koji čiča priđe i reče:"E, šinko, u tvojim godinama ja šam pješačio po šumama i gorama i ganjao njemce preko druma..." A kako samo sporo hodaju. Kao da su još pod naoružanjem pa im zatežu leđa.
U 4 je bio drugi dio predavanja Herr Bauera. Nevjerojatna je stvar da sam nakon partizanskog terora bio ozbiljno koncentriran. Čak sam postavljao suvisla pitanja o teoriji komunikacije, asimilaciji(ali ne od Borga!), i emancipaciji(ne samo žena, nego općenito!). I to na engleskom. Bravo ja. Lik mi je na kraju zahvalio na pitanjima. A znate mene. Ako nešto ne razumijem moram pitat. Kakva je to lakoća filozofiranja na engleskom bila. Sokratovski rokenrol!
Došo doma oko 7.30. Baš pogledo Juga, protiv Partizana. Kako je sve moglo završit dobro smo prošli. Jedva čekam da dočekamo Grobare u grotlu gruškog plivališta, u bijelim majicama, naravno uz sufixovu Torcidu Las Mokošica. Bit će to svetkovina vaterpola u hramu te plemenite igre u kojoj smo uvijek "doma".
Upravo me zvala veeelika prija iz Zagreba i to s kocerta Depeche Modea. Aaaaaaaaa!!!! Sviralo "Enjoy the silence", čuje se rulja, pun Dom Sportova, opći urnebes. FAK! Zašto nisam večeras u Zagrebu... Mislim da ću plakat. O Blože...Eto zašto volim Slavonke, sjete te se kad im je najbolje...
"...all I ever wanted
all I ever needed
is here in my arms..."
Sutra samo espanjol popodne. Fala Blogu, malo odmora. Idem spavat. Večeras uz zvuke meni osobno najerotičnije skladbe u povijesti zvuka. Ravelov "Bolero" je tako hebeno napaljena muzika. Nekad mi se čini da mi međunožje biokemijski reagira dok je slušam. Totalni delirij. Onaj ritam, ona napetost koja raste iz takta u takt. Kao vulkan koji postupno ključa, a na kraju fijuuu... Kao seks sa Winonom Ryder.
Keep on bloggin'!!!
|