Dakle, jučer rano ujutro uputio sam se na faks, na kolokvij iz engleskog. Sitna trema u grudima. Ipak, obrat se dogodio već u prvoj minuti, kad je profa rekla da studenti koji su položili engleski na nekom drugom fakultetu ne moraju pisati kolokvij. Božja providnost.
Popodne je bio kolokvij iz novinarskog. Čini mi se kao da sam naletio na najtežu grupu "c". Ufam se u najbolje, a vidjet ćemo što će se događat.
Milica se još nije javila. Zabrinut sam...
Danas me je kolegica zezala kako ću 8. siječnja 2006. navršit četvrt stoljeća. Stvarno ne znam što bih o tome mislio. Kako se osijeća čovjek na ulasku u drugu četvrtinu stoljeća svog života. Ako čovjek prosječno živi kraće od sto godina, onda to nije četvrtina, nego, recimo, trećina. Sedamdeset pet godina. Trećina je dvadesetpet. Moram izbjegavat ovakve analize. Samoubilačke su.
Trebo bi ovaj vikend poć do Splita. Nisam bio sto godina. Bit će zanimljivo.
Kuha se panceta...
Keep on bloggin'!!!
|