Hrvatska 14 dana

Međustope za blitvu

Milanović je više puta izjavio kako povećanje PDV-a neću ugroziti one siromašnije, jer će se u isto vrijeme uvesti međustope na neke proizvode koje su nužno potrebne građanima primjerice (industrijska) dječja hrana. Strašno će im pomoći ta međustopa. Danas recimo bočica blitve za djecu veličine nokta dođe 6, 7 kuna. Ako vam je dijete malo krupnije, to mu dođe za zagrijavanje. S druge strane kilo blitve u sezoni dođe isto toliko, a od te mjere može se napraviti dvadeset doza jednakima onima iz bočice. Ali tu nema međustope. Može li onda Milanović objasniti kako će ovo pomoći građanima?


Kosor i Bandić najpopularniji hrvatski političari

Ivo Josipović proslavio je dvije godine mandata. Osim toga, svaki mjesec proslavljava činjenicu da je najpopularniji političar u zemlji, bez obzira na gafove poput ACTA-e ili ZAMP-a. I njegov prethodnik Stipe Mesić godinama je bio najpopularniji političar. Zašto su hrvatski predsjednici ujedno i najpopularniji političati? Vrlo jednostavno – njihova fikus funkcija sastoji se isključivo od kritiziranja što hoće reći da su oni ustvari nekakva poluoporba. Ne odlučuju o ničemu što znači da nemaju nikakvu odgovornost, pogotovo za ovakvo stanje u državi kakvo je sada. Da su kojim slučajem hrvatski predsjednici postali Jadranka Kosor ili Milan Bandić vjerojatno bi i oni bili najpopularniji hrvatski političari. Kakav apsurd.


Nebo je Hrvatu psihološka granica

Psihološka granica cijene litre benzina od 10 kuna dobrano je probijena. Probijena je i psihološka granica PDV-a od 23%, a najveća psihološka granica koja je probijena je 100 tisuća ljudi koji su ostali bez posla. I što se dogodilo nakon što su sve te psihološke granice isprebijane? Apsolutno ništa, nijedan prosvjed, nijedan prosvjednik. Tko li je je samo ograničio tu psihološku granicu? Tko god bio da bio, nema pojma o hrvatskoj psihologiji. Hrvat može trpiti i patiti stoga čini se da je njemu jedina prava psihološka granica samo – nebo.


53 diplomirana nesposobnjakovića

Prošle je godine Zagrebački holding bio angažirao 50 zagrebačkih odvjetnika i odvjetničkih ureda (Degen, Vončina, Škare-Ožbolt, čak i ministar Miljenić...), koje je platio 9,250.400 kuna. A to sve pored činjenice da Holding ima zaposleno 53 diplomirana pravnika. 2009. trošak za vanjske odvjetnike bio je još veći - 15 milijuna kuna. Nakon ovoga, šta reći, koju posluku porati – kako bi rekla ona zvijezda YouTubea (http://www.youtube.com/watch?v=VswOzlW1LGM).


Sadržajan život

Nevenka Bečić je izjavila kako se ona nikad ne bi mijenjala sa Angelinom Jolie, „jer je njen život sadržajniji!“. Ima zaista pravo prva splitska skvo. Ona, naime živi u nekakvom paralelnom svemiru kamo zaista nije lako doći trijezan, a narkomani koji to konstantno pokušavaju, obično umru prije iskrcavanja na Nevenkin mozak. Svakome bi život bio sadržajniji da misli kako ne treba izlaziti nigdje kad pada snijeg i kako gradski proračun služi kao nekakva banka za financiranje privatnih interesa.


Dodatna vrijednost

Posljednjih godinu dana sve se više čuju kritike kako kulturu potpuno treba prestati financirati iz državnog proračuna i prepustiti je tržištu. Najčešće kritike upućene kulturi su da ne stvara nikakvu dodatnu vrijednost. Valjda se pri tom misli na proizvodnju koja je potrebna tržištu i lako se proda. Okrenemo li stvari naglavačke, kao Luko Paljetak miševe i mačke, doći ćemo do zaključka da je ta dodatna vrijednost upravo takva – dodatna – tojest da nam za život uopće ne treba. Recimo tvrtka Apple stvara tu dodatnu vrijednost. Bismo li normalno živjeli da nema svih tih iStvari? Naravno da bi – možda čak i s dodatnom vrijednošću. Ne bi nam zvonio mobitel po cijele dane, ne bi bili dostupni 24 sata, ne bi se nervirali kada je internet spor, a zasigurno bi se našlo dodatnog vremena da uživamo u filmu, kazalištu, knjizi i mišu koji se naglavačke koprca u naletu mačke.


Stop borbi protiv korupcije

Kukuriku koalicija, čini se, da je skroz zaboravila borbu protiv korupcije. Otkako su zasjeli na čelo države, nijedna osoba nije uhićena. A kandidata je napretek, pogotovo iz bivše vlasti. Netko će reći, pa nije na političari da hvataju kriminalce, tu je Bajić. A, molim vas, kako on radi, nego po političkim naputcima, kako bi rekao Oko sokolovo Mateo Beusan. Zato molimo pijetle da uzmu malo novine u posljednjih godinu, dvije dana, vide tko je što i kako radio te krenu s uhićenjima. Ili to ipak neće moći – ima tu sumnjivaca koji pripadaju i HNS-u. A osim toga, ušli smo i u EU, pa borba protiv korupcije više nije potrebna.


Broj 1

U Hrvatskoj se dogodila arheološka senzacija: pronađeni su natpisi koji upućuju da je najstarija hrvatska kraljica bila dotična Domaslava koja je živjela u 10. stoljeću. Jao ovih ludih arheologa čime se bave. Kopaju neke njive, umjesto da odu do ureda Vladimira Šeksa. Taj je čovjek proživio cjelokupnu hrvatsku povijest, a da je ostao politički neokrznut. A kako stvari stoje, još će nastaviti. Možda bi arheolozi otrkrili da Šeks nije samo krojio hrvatsku, već i svjetsku povijest, jer zaista izgleda kao da je on tu odvajkada, možda čak i od Velikog praska. Saznali bi oni tako da je Šeks napisao ustav za carstvo Aleksandra Velikog, pa ga potom spremio u aleksandrijsku biblioteku gdje je nažalost izgorio. Nije se Šeks previše uzbuđivao. Uzeo je novi komad papirusa, pa napisao ustav za rimsko carstvo, franačko, tursko, napoleonsko, austrougarsko, rusko, a na kraju i hrvatsko – doduše ne carstvo, već feudalnu monarhiju hrvatskih tajkuna. Sve je on to preživio – i Gaja Julija Cazara i Sulejmana Veličanstvenog i Karla Velikog i istu takvu Katarinu i Napoleona Malog (rastom) i Habsburgovce i Tuđmana, Pašalića, Granića, Sanadera, Polančeca, Rončevića, Bebića, Hebranga – sve ih je on preživio, rekoh, i samog bi Isusa da ga ovaj nije zeznuo, pa uskrsnuo. Eto kakav bi imamo živući arheološki spomeni, a stručnjaci se bave nekom tamo Domaslavom koja je propala samo zato jer nije bilo Šeksa da piše ustav za Gornji i Donji dom. Tad je on bio zauzet uspostavom Svetog Rimskog carstva, točnije pisao je ustav Otonu Prvom.


Liga 1

Kreće proljetni dio Hrvatske nogometne lige. U međuvremenu je to prestala biti Liga 16, jer Karlovac, Šibenik i Varaždin nisu zatvorili financijsku konstrukciju, pa je ostalo njih sretnih 13. Dugo su trajali prijepori koliko HNL mora brojati klubova. Neki su bili za 12, Štimac za 48, a moja malenkost bi sada predložila novi sustav. To bi bila Liga 1. U njoj bi samo nastupao Mamić na press konferencijama. Ionako se u zadnjih 147 godina otkako je Hajduk zadnji put bio prvak zna tko je najbolji i to već nakon dva kola. Ovako se samo komplicira situacija. Recimo, igrači Rijeke u nedjelju trebaju igrati protiv Osijeka, a ne znaju hoće li ovi biti suspendirani ili ne. Njihove žene pak za to vrijeme ne znaju hoće li napuniti deset punjenih paprika ili samo pet. Hoće li njihpov muž ići u Osijek ili će biti na nedjeljnom ručku. Kažem, bezvezne komplikacije, a nogomet je u Hrvatskoj, da parafriziran Linekera, igra u kojoj ne znaš hoće li momčadi uopće nastupiti ili ne, a pobjednik je uvijek Dinamo.


Za Sabor Špremni

Kukuriku koalicija uspjela je održati i neko predizborno obećanje. Omogućili su tako prosvjedovanje na Markovu trgu, ali samo za 250 ljudi. Prosvjedi moraju biti najavljeni 10 dana prije. Samo nije to problem, već ta sićušna brojka. Jest da Hrvati nisu neki prosvjedni narod, ali s obzirom da je svakim danom sve gore i gore, čini se da bi se mogli ozbiljno početi baviti rekreativnim urlikanjem parola. Samo kako do ulaznica, kako biti među tih 250 odabranih. Možda bi Vlada mogla na svojim web stranicama po uzoru na UEFA-u izvlačiti sretne dobitnike. Čak mislim da je to vrlo dobra ideja. Hrvati su uvijek voljeli igre na sreću, a sada ni za to nemaju para. Ovdje ako dobiju ipak se mogu zabaviti. Recimo, otići gore u srce hrvatske poezije (vidi Rošin i Bebić), pa priložiti kulturnoj ostavštini i svoj mali obol. Naprimjer: „Mirela Holy, Mirela Holy, zašto te pišulinac za narod boli, a priroda se voli“. Jeda će na to dobaciti dosjetku o nastupu darkerske ministrice u reklami za sok: „Tko voće voli, neka pije Đoli, kaže vam vaša ministrica Holy“. Ili recimo poljoprivredna poezija „Došao Tihomir Jakovina, glasno otišla gotovina!“ Ili recimo ljubomorna poezija „Samo štedi ministre Bauk, dabogda ti svaki dan auto dignuo pauk“. Ili recimo GUP poezija: „Zakon o legalizaciji nekretnina nabij si u pak, ministre Vrdoljak“. Ili recimo o prvom potpredsjedniku Vlade. Tu bi pomogao Štulić: „A šta da radim(ir) kada dobijem otkaz“! Milanoviću naravno: „Evo Zorana, evo dana, samo gdje je hrana!“ Malo igre riječi: „Komadina Zlatko, zašto nam komadaš obiteljsko zlato!“ Za Linića naravno: „Mirko pazi PDV! Hvala Slavko!“ Za Vesnu Pusić bi se iz zezancije mogao podignuti transparent EU Pussyć. Na kraju bi lijevo krilo Markova trga moglo skandirati Za Sabor, a onda mu desno krilo odgovarati Špremni, pa opet lijevo Boris, desno Špremni, lijevo Borimo se za mirovine, desno Špremni...


Saborsko uprknuće

Jerko Rošin objavio je zbirku poeziju Uprknuće (prijevod Ulaženje u šupak) čiji je nastanak inspirirao Sabor. Rošin, mada ni on sam nije svetac, u jednom je ostao principijelan – uz Sanadera do kraja. Čitao sam neke pjesme i zaista nisu loše. Nije Rošin otkrio toplu vodu, ali kada na ovaj način progovori saborski zastupnik, onda je ipak barem malo intrigantno. I bivši predsjednik Sabora Luka Bebić najavio je objavljivanje saborske zbirke. On se uhvatio forme haikua. Svi se sjećamo onoga legendarnog Bebićovog haikua o zmiji i žabi. Do objavljivanja bih ja, ako dozvoljavate, priložio jedan haiku o Bebiću. Zove se Puknuće koalicije, a ide ovako:
Zima
Nedovoljno ruku
Ima


Ponuda i potražnja

Benzin bi do kraja godine, tvrde neki analitičari, mogao dosegnuti cijenu od 15 kuna po litri. To je kao zato, jer je iranska kriza iako krize tamo skoro uopće nema, ali to je neka druga tema. Iran, by the barrel, uopće nije među najvažnijim izvoznicima nafte. Pa kako onda to objasniti? Naravno nikako. Ekonomija je jedina struka koja je apstraktnija čak i od novinarstva. Ništa tu nikome nije jasno, a jasno je i zašto nikome ništa nije jasno – nema nikakvih zakonitosti i logike. Kakva ponuda, potražnja, krize, bakrači - cijene se u ekonomiji kroje od (špekulantskog) oka. Bi li logičnije bilo da cijena barela nafte skoči, jer te nafte kao nema još puno. Bi, i to puno logičnije nego zbog Irana. A opet nije tako. Recimo, ta majka svih ekonomskih bitaka - ponuda i potražnja. Zašto se u krizi artiklima ne spusti cijena, umjesto povećanja? Ah da, veći su troškovi proizvodnje. Ali opet nema potražnje. A ako nema potražnje, logično bi bilo da se potraži ta, kako se zove, potražnja. A ona bi se mogla potražiti jedino spuštanjem cijena kojih u stvarnosti nema ni za lijeka, ali ni za sve druge proizvode. Ekonomisti-nobelovci u isto vrijeme kažu da se jedino potrošnjom, znači potražnjom, može izaći iz krize. Tu se, jel' te, idealno uklapa ova nova cijena nafte. Realnija je i materijalnija kvantna fizika (iako tamo materije kao takve uopće nema), nego ekonomija.


Zna se

Nije mi jasno zašto mediji prenose izjave HDZ-ovih dužnosnika iz Sabora. Znam da je to profesionalno, ali opet. Mislim što god oni kažu ne veze s mozgom. Pa za većinu toga što sad govore, sami su krivi. Sad bih vam ovdje nešto prenio što oni govore, ali moj se um jednostavno isključi kad vidi nekog HDZ-ovca, pa tako uopće ne slušam što trkeljaju. Pitate se pa kako onda znam da govore nebuloze? Pa, zna se – nije li to slogan HDZ-a. Bolje je poslušati kakvog HDSSB-ovca. Oni su barem teatralni. Da ih stavite u kazalište, kultura bi se osovila na noge.


Versajski ugovori Ministarstva poljoprivrede

Ministar Zlatko Komadina završio je u bolnici zbog prevelikog stresa. I u ovom slučaju vidljivo je da na kladionicama ne 'pobjeđuju' favoriti. Naime u duelu 'Koji će prvi ministar podlegnuti pod pritiskom i završiti u bolnici ili napustiti funkciju?' bilo je ime Tihomira Jakovine, a koeficijent kraj njegova imena 1,10. Kladionica se kao i uvijek ravnala logikom: zna dobro što se saljaci sve spremni, pa čak i na okupaciju Slavonske avenije. Valjda jer ih je većina Slavonaca, pa im je logično da okupiraju baš Slavonsku. No Jakovina uza sav stres ne popušta. Ne da pare i ne da. Seljaci to ne mogu vjerovati. U povijesti su naučili, a svi znamo da je povijest učiteljica života, da kad nešto okupiraju ministar Čobanković potpiše Versajski ugovor u kojem penale plaćaju napadnuti, a ne oni koji svake godine dobiju sve više poticaja, a proizvode sve manje. Baš će zanimljivo biti vidjeti kako će se sve ovo odvijati. Svi znamo do čega su doveli Versajski ugovori – umjesto povećanja proizvodnje poljoprivrede, povećali su energetsku proizvodnju točnije plin.




Izvor: tiskano izdanje Objektiva, piše Maro Marušić