Bate, prezime mu jedva znate

Milijarder Michel Platini jednog je dana uhvatio sam sebe kako ga bez štednjaka peče savjest. Na kraju pečenja probudio mu se altruizam – opaka bolest koja s vremena na vrijeme opeče bogataše – pa nemaju mira, nego moraju nekako pomoći siromašnima. Organizirao je Michel tako nekakave orgije pod nazivom Liga prvaka, pozvao svoje prijatelje bogataše, ali isto tako na totalno zaprepaštenje Udinesea, Seville, Twentea..., i neke tamo siromahe čudnih imena – Viktoria Plzen, Bate Borisov, Otelul, Dinamo Zagreb...

Kao pravi velikodušni francuski kavalir Platini je za zabavu osigurao najbolje kurve i najbolju drogu kakve Liga prvaka kao najveća svjetska perilica love i zaslužuje. Ušetali tako legalno s pozivnicom u to kremasto društvo ovi spomenuti siromasi. Ali na eventu nije sve išlo tako glat kako li je tata europskog nogometa zamislio. Krenuo tamo Dinamo naguzit neku rusku sponzorušu, ali došao Ronaldo i rekao da ne može. Pri tom dodao da mu ne zvižde i ne zavide što Ruskinje više padaju na njega, nego na njima dobro poznati naziv ubogog kolektiva. Pa se potom Dinamo okrenuo prema medenoj tamnoputoj ljepotici, ali čim se probao malo upucavat, došao Gomis i upucao ga projektilom.

Bati Borisovu, pošto dolazi iz diktatorske zemlje, napet je bio kokain. O'šo Bate, ono nosom znate, ali došao Messi i potjerao ga. Viktoria Plzen pak je bila najneurotičnija: malo je išla naprijed lijevo po kokain, malo desno po speed, malo gore po kristale, malo dole po jebačinu, ali čim bi se uputila, Ibrakadabra i njegovi kompanjoni bi je vraćali na svoju polovicu što su svjedoci ove zabave okarakterizirali na način da Milan s Plzenom igra Viktorije.Otelul je opet s druge strane htio dohvatiti kakav dobro pečen but od oteljene krave, pa potom i desert, ali čim je zagrizao prvi griz, Benfica ga je zaustavila u blagovanju. Kolač Lige prvaka ostao im je dalek kao Pluton od Zemlje, ali i od statusa planeta također.

Za to vrijeme blizanci Manchester, Barcelona, Chelsea, Real, Bayern šmrkali su i guzili, dugo guzili, pa opet malo šmrkali, pa se kupali u šampanjcu i kavijaru, pa opet guzili... Vidjeli Dinamo, plzenska Viktoria, Otelul i Bate, prezime mu jedva znate, da su na ovoj zabavi nepoželjni: nisu ništa uboli, čak se nisu našli ni u kakvoj šansi da ubodu, malo se deprimirali, pa se odlučili vratiti doma – tamo gdje su zabave skrojene po njihovoj mjeri. Gledao ih Platini kako s terena Lige prvaka odlaze pognute glave i razmišljao kako bi (nogometni) svijet bio puno bolje mjesto da tu i tamo bogatuni nemaju neugodnih altruističkih napada.

Ograničenje na pet stranaca i salary cup u trenucima slabosti nikada mu nisu padali na pamet.