Roland Garros

petak , 30.05.2014.

Roland Garros ime je teniskog turnira u Parizu koji pripada Grand Slam turnirima. Naziv je dobio po slavnom francuskom pilotu iz Prvog svjetskog rata, Roland Garrosu. Turnir se tradicionalno održava od sredine svibnja do početka lipnja. Do godine 1925. turnir je bio organiziran i održavan samo na razini države, a onda postaje međunarodni. Podloga na kojoj se igra turnir je šljaka.

Foto: Google

Kao i svake godine, možemo svjedočiti odličnim partijama na turniru. Danas su na rasporedu neki od preostalih mečeva 1/16 finala, a nekoliko kandidata za visoke plasmane je otpisano već u ranijim fazama turnira. U muškoj konkurenciji vrijedi spomenuti ispadanje Stanislava Wawrinke, trećeg nositelja, već u prvom kolu turnira. Ženska konkurencija pružila je znatno više iznenađenja. U drugom kolu turnira ispala je Serena Williams, prva nositeljica i možda najbolja tenisačica svih vremena. Ispadanjem "nepobjedive" Serene najveće šanse za osvajanje ovogodišnjeg turnira ima Maria Sharapova.

Foto: Google


Rekord osvojenih naslova ovog turnira drži Rafael Nadal koji ih ima osam osvojivši ih u periodu od 2005. do 2013. godine s iznimkom 2009. kada ga je osvojio Roger Federer pobijedivši Robina Soderlinga tada u finalu. Nadal stoga opravdano ima status favorita za osvajanje turnira kojemu konkurenciju pruža Novak Đoković. U ženskoj konkurenciji ne postoji tolika dominacija tako da rekord po broju osvojenih turnira sa pobjede drže Monika Seleš (1990.-1992.) i Justine Henin (2005. -2007.). Braniteljica prošlogodišnjeg naslova, Serena Williams već je ispala kako je prije i navedeno.

Od 2006. godine Roland Garros je izjednačio nagradni fond za žene i muškarce. Od svih velikih turnira jedino još Wimbledon diskriminira žene. Međutim, o fondu nagrada moglo bi se raspravljati s obzirom da muškarci igraju na tri dobivena seta, a žene na dva.

Foto: Google


Roland Garros je uvijek bio poseban turnir jer sporost zemljane površine za posljedicu ima specijaliziranje pojedinih igrača isključivo za takvu površinu. Južnoamerikanci i Španjolci se najbolje snalaze u takvim uvjetima igre. Brojne teniske legende, kao što su Pete Sampras, John McEnroe, Venus Williams, Stefan Edberg, Boris Becker, Martina Hingis, Lindsay Davenport, Andy Roddicksu osvojile sve Grand Slamove na brzim podlogama, samo ne Roland Garros. Isto tako mnogi osvajači Roland Garrosa nisu osvojili nijedan drugi što je sigurno zanimljiva činjenica. Prema tome, Roland Garros je sigurno jedan od najuzbudljivijih turnira u teniskom kalendaru kako prošlih godina, tako i sada.

Mario Solomun

Radnik Majur

četvrtak , 22.05.2014.

Nogomet je u Hrvatskoj sport koji je najviše zastupljen, kako među ljudima koji se sportom bave, tako i u medijima. Bez obzira na to koliko znate ili ne znate igrati nogomet, rado ćete se otići s ekipom zabaviti. Na to ne utječe ni veličina sredine niti financijska situacija nego je najbitnija volja. Baš ta volja krasila je Radnik, mali nogometni klub iz Majura.

Foto: Senad Mehanović

Ovaj klub prvotno je osnovan 1946. godine no onda je za vrijeme rata prestao s djelovanjem te je onda iza 2000. godine ponovno počeo s djelovanjem. Iako je iz male sredine i poprilično udaljen od svih ostalih klubova, ostvaruje značajne rezultate, kako u mlađim, tako i u starijim uzrastima. Tako su, primjerice, seniori bili dvije godine uzastopno prvaci Prve županijske nogometne lige, ali nisu išli u rang više zbog financijskih nedostataka. Ako tomu pridodamo uspjehe mladih generacija koje također ostvaruju značajne rezultate i često su smješteni u gornji dio tablice, vrlo je razočaravajuće da klub ne može napredovati.

Foto: Mario Solomun



Ipak, u sezoni 2013./2014. došlo je do promjene i nakon osvajanja prvog mjesta u županijskoj ligi, klub je prikupio financijska sredstva i otišao rang više. Kako su igrači dvije godine pobjeđivali sve redom, publika je sve manje od pobjede smatrala izrazitim neuspjehom. Nakon par odigranih kola vidjelo se da je konkurencija vrlo jaka i da samo pobjede nikako neće biti moguće što je izazvalo veliko negodovanje navijača i često prozivanje igrača zbog toga.

Foto: Mario Solomun


Navijači Radnika iz Majura bodre svoje igrače samo dok im ide dobro. Nakon nastupa lošijih rezultata skloni su izvikivati pogrdne riječi i učiniti atmosferu vrlo lošom po domaće igrače. Umjesto da ta publika bude 12. igrač domaćina, ona postaje suprotno, gostujuća prednost. Oni jednostavno ne dopuštaju da se klub asimilira s novim uvjetima u kojima nastupa i s jednom višom razinom natjecanja te rezultati moraju biti vidljivi odmah što je, dakako, nemoguće. Iz tih, a i brojnih drugih razloga, nekolicina igrača je napustila klub. Loše okruženje i atmosfera utjecali su na stanje svih igrača.

Foto: Senad Mehanović


Rezultati ove sezone su, u najmanju ruku, izostali. Neočekivani porazi od evidentno slabijih ekipa bili su ogroman teret za ekipu. Nekolicina utakmica u kojima se stvarala ogromna prednost od više golova razlike, jednostavno bi isparila zbog neshvatljivog pada u igri. Jedini razlog koji bi mogao to opravdati jest nedostatak snage i ne prolazak adekvatnih priprema. Dakako, bilo je i pobjeda koje su bile neočekivane, protiv momčadi koje se nalaze na vrhu tablice što su sigurno bili znaci da Radnik ima kvalitetu, ali mu samo treba malo vremena.

Foto: Senad Mehanović


Sumirajući sve napisano i viđeno, ova sezona bila je daleko od bajne. U jednu ruku, igrači i cjelokupno vodstvo su stekli iskustvo igranja na višoj, zahtjevnijoj razini i bez obzira na to su imali svjetle točke u sezoni. Ipak, ova sezona ima više loših karakteristika. Kao što sam naveo već, najlošija su navijači. Nespremnost da podrže svoje dečke više je nego razočaravajuća. Samim tim navijanjem protiv vlastite ekipe i čestim kritikama doveli su do napetosti u klubu i trzavica među igračima. Naposljetku, još jedna sezona je prošla i ne treba gledati prošlost nego se orijentirati na nove pobjede i načine da se uspješnije i bolje organizira igra, vodstvo te da zajedništvo opet krasi klub koji je na tom segmentu i zasnovan.

Mario Solomun

Medijski stručnjak BBC-ja o izazovima integrirane redakcije 21. stoljeća!

srijeda , 14.05.2014.

S obzirom na teško stanje novinara u svijetu i smanjen broj zaposlenih u tom sektoru, gostovanje novinara Guy Pelhama s BBC-ja na Hrvatskoj radioteleviziji, kao i njegovo bogato iskustvo dalo je odgovore na goruća pitanja o novoj, integriranoj i multimedijalnoj redakciji 21. stoljeća.

Foto: Mario Solomun

Razlog promjene središta BBC-ja, stalna je promjena modela poslovanja i rada u medijskim kućama te velika konkurencija novih medija. Također, medijski konzumenti nisu više strogo orijentirani na televiziju ili radio, već žele multimedijalnost i interaktivnost. Dvije važne promjene koje je BBC odlučio napraviti jesu fizički premještaj zgrade i promjena kulture rada. Neke od zgrada koje su bile značajnije po veličini, a koje su se premjestile, jesu World Service i Television Center. Uz to BBC posjeduje i 13 regionalnih centara i 36 lokalnih koji dnevno proizvode vijesti.


Foto: bbc.co.uk

Pelham je inače bio glavni aktivist i novinar koji je vodio premještanje redakcija i raznih studija iz deset zgrada BBC-ja u jednu, novoizgrađenu u središtu Londona. Obrazovao se londonskom sveučilištu, a radio je kao urednik najvećeg regionalnog programa vijesti koji je pokrivao jugoistočnu englesku i London. Bio je i reporter te izvještavao o bombaškim napadima na madridskim željeznicama, tsunamiju na Tajlandu te vjenčanju princa Williama i Catherine Middleton.


Foto: Mario Solomun

Komunikacija i konvergencija kao ključ uspjeha

Pod kulturom rada koju Pelham spominje, podrazumijeva se da su sve redakcije postale međusobno povezane te da je postignut viši stupanj integracije. Komunikacija je postala važnija nego li je bila prije te iako neki novinari ne žele komunicirati, jednostavno moraju jer drugog izbora nemaju, rekao je Pelham. Također, novinare koji prikupljaju informacije i one koji proizvode vijesti smjestili su blizu jedne drugima kako bi se olakšao posao i povećala produktivnost. Naposljetku, osobe koje donose važne odluke poput odabira tema ili slanja reportera na mjesto događaja sjede zajedno. Sličan način rada preuzela je i danska nacionalna televizija pa čak i tiskovine poput The Daily Telegrapha. Na svim navedenim projektima glavnu ulogu imali su novinari koji su sami dizajnirali i eksperimentirali sa izgledom deska kako bi rad bio olakšan i atmosfera dobra.


Foto: Mario Solomun

Oko šest tisuća ljudi, koliko radi na BBC-ju, proizvodi dva televizijska programa koja emitiraju 24 sata na dan te kanale BBC 1, 2, 3 i 4 koji prednjače vijestima. Uz njih se još ističu BBC London, BBC Online i Radio Newsroom. Također, proizvode i vijesti na 26 svjetskih jezika. Strategija koje se pridržavaju jest internacionalno, nacionalno, lokalno, multimedijski i višejezično. Jednostavno rečeno – sve za svakoga.

Što se tiče rada na BBC-ju, novinari moraju biti spremni na konvergenciju, odnosno na rad za više medija odjednom, primjerice za televiziju, radio i online, dok je prije otprilike 20 godina svaki novinar radio za samo jedan medij za koji je bio specijaliziran. Vode se politikom da se jedan događaj odnosno priča stvori jednom, a potom se prikazuje više puta, ali iz različitih perspektiva.


Foto: Jana Rebrović

I studenti novinarstva na predavanju medijskog stručnjaka

Prezentaciji Guya Pelhama, prisustvovali su novinari HRT-a te zagrebački studenti s Fakulteta političkih znanosti, Hrvatskih studija i VERN-a. Na pitanje kako privući mlade da konzumiraju vijesti, Pelham je odgovorio – raznim multimedijskim sadržajima. Rezultati istraživanja u Americi ukazuju na činjenicu da 90 posto stanovništva Amerike koristi internet, a njih 48 posto čita vijesti raznih oblika. Referirajući se na to, Pelham savjetuje: Sve bi platforme trebale biti obogaćene multimedijalnim sadržajima kako bi postale privlačnije. Posebno naglašava prilagođavanje vijesti za zaslone pametnih telefona kojih je 2013. prodano preko 990 milijuna.

S obzirom na reputaciju BBC-ja, buduće novinare zanimalo je kako doći do neke od brojnih redakcija. Svi znaju raditi na svim platformama. Nije nužno da je svaki novinar izvrstan na svakom području, od radija preko televizije do online izdanja. Takvi gotovo i ne postoje. No bitno je da mogu pokriti do neke određene mjere cjelokupan posao, a da najviše rade ono u čemu su najbolji, savjetuje Pelham.

Ono što je sigurno jest da bi stručnjak poput Guya Pelhama svakako dobro došao kako javnoj, tako i komercijalnim televizijama u Hrvatskoj.

Tekst: Mario Solomun

Binge drinking

subota , 03.05.2014.

Oduvijek je jedan od najzastupljenijih načina opuštanja i zabave bilo konzumiranje alkohola i uživanje u njemu. Kao i u svemu, većina ljudi nema granicu te često pretjera u konzumaciji istog.

Prekomjerno opijanje (dalje u tekstu: binge drinking), postalo je nova pošast među mladima u svijetu, a uključuje konzumaciju 5 ili više pića za muškarce i 4 ili više pića za žene u dva sata, a njegove štetne posljedice po adolescente su slijedeće: povećan rizik za razvoj alkoholizma, česti je uzrok smrti kao posljedice vožnje u alkoholiziranom stanju, dovodi do nasilja i samoubojstva, što je treći po redu uzrok smrtnosti među adolescentima kao posljedice binge drinkinga, rano stupanje u seksualne odnose, često mijenjanje spolnih partnera, porast neželjenih (maloljetničkih) trudnoća, porast spolno prenosivih bolesti, neplodnost, oštećenje zametka, trovanje alkoholom; dok adolescenti koji su godinama bili skloni binge drinkingu imaju smanjeni hipokampus, posebice oni koji su s takvim opijanjem počeli u ranoj adolescenciji, a ženske osobe sklone takvom opijanju imaju tri puta veće šanse da budu žrtve seksualnog napada.

Isto tako, pokazalo se da binge drinking uvelike utječe na erektilnu disfunkciju. Iako je sama erektilna disfunkcija složen problem koji ima kognitivne, biheviralne, emocionalne, socijalne i fizičke uzročnike, upravo je alkohol taj koji se navodi kao drugi najčešći fizički uzročnik erektilne disfunkcije. Dokazano je da konzumiranje prevelikih količina alkohola (iznad 0.08%) utječe na sposobnost postizanja erekcije, dok dugoročno konzumiranje prevelikih količina alkohola negativno utječe na cjelokupno seksualno funkcioniranje, a konzumiranje alkohola prije ili tijekom spolnog odnosa se nikako ne preporuča.

Mladi ljudi u Hrvatskoj najčešće posežu za alkoholom jer im konzumacija alkohola donosi opuštenost, osjećaj euforije, potiče spontanost, prisnost s drugim ljudima, oslobađa seksualnost te uklanja kočnice savjesti i zabrane. Isto tako alkohol je pojedincu ulaznica u svijet njegovih vršnjaka, dakle služi i kao sredstvo inicijacije u neku grupu. Utjecaj društva na konzumiranje alkohola doista je velik, polazeći od napora i uspjeha marketinške industrije do vršnjačkog pritiska. Konzumacija alkohola povezuje se i s popularnosti, marginaliziraju se osobe koje ne piju.

Isto tako, konzumiranje alkohola u pozadini skriva neke brige i tjeskobe ili se pak konzumira zbog uveseljavanja, što je najčešći društveni razlog pijenja. Mladi konzumiraju alkohol radi poistovjećivanja sa svojim vršnjacima, radi upotpunjavanja slobodnog vremena, za korisnu razbibrigu, također i zbog stresa ali i nepovoljnih odgojnih prilika kod kuće. Alkohol ih ohrabruje, oraspoložuje i skloni su ga piti radi dokazivanja, osobito pred djevojkama ne misleći o mogućim opasnostima te navike, neposrednom osramoćivanju ili postizanju slabijih spolnih rezultata u tim prilikama. Danas se mladi suočavaju s mnogim zahtjevima okoline. Očekuje se da konstantno budu na visokom stupnju psihičkih, intelektualnih, emocionalnih i socijalnih snaga i sposobnosti. Često suočeni s takvim naporom i odricanjima mladi osjećaju strah, krize i pritisak okoline što vodi sklonosti konzumiranju alkohola. U osjećaju koji alkohol stvara mladi traže smirenje, izlaz, ohrabrenje.

Postoje razne teorije zbog kojih mladi konzumiraju alkohol, a možemo ih svrstati u tri skupine. Biološke teorije, koje uzroke alkoholizma vide u nekom biološkom čimbeniku, pa je tako, po metaboličkim tumačenjima, alkoholizam posljedica greške metabolizma. Psihološke teorije, koje uporište imaju u tumačenju da je alkoholizam posljedica poremećaja ličnosti, odnosno da je uzrok ove pojave u čovjeku, a ne u samom piću. Naposljetku, socio-kulturološke teorije, koje ističu značaj socijalnog miljea u kojem pojedinac živi i svih utjecaja koji iz njega proizlaze kao i značaj tradicije, običaja i pravila danog društva na konzumiranje alkohola.

Sumirajući sve navedeno, prijeko je potrebno probuditi svijest kod mladih ljudi da alkohol nije ništa pozitivno i da se zabavljati može bez njegovo konzumacije. Samo zato što je to svjetski trend nije nužno da ga svi konzumiraju. Unatoč kampanjama za promicanje sporta većina podliježe izazovima onog zabranjenog. Također, mladi bi trebali više čitati, obogaćivati rječnik, obrazovati se te stjecati neka znanja u vezi komunikacije kako bi mogli jedni drugima prilaziti čak i kada nisu pod utjecajem alkohola. No to su samo ideali. To je cilj prema kojem neki teže, neki ne, ali ukupno gledajući nikad neće biti ostvaren. Nažalost.

Mario Solomun

Kladionice, kladionice...

petak , 25.04.2014.

U svakodnevnom životu susrećemo se sa raznim stvarima koje izazivaju ovisnost i u većini slučajeva su negativne. Problem je u tome što ljudi nesvjesno postaju ovisni o određenim stvarima, primjerice o kocki. Pod to se podrazumijeva svaka aktivnost u kojoj se igraju igre na sreću pri kojima ulažemo vlastiti novac radi ostvarenja većeg dobitka odnosno profita, a na koje utječe splet okolnosti. Ljudima to postaje navika već u ranijoj dobi te su do punoljetnost, kada je kockanje dozvoljeno, već iskusni igrači.

Foto: Google

Ovisnost o kockanju se naziva još i patološko kockanje a definira se kao: nesoposobnost pojedine ovisne osobe koje ne može odoliti kockanju ili klađenju, čak i ako prijete ozbiljne posljedice u osobnom, obiteljskom ili poslovnom okruženju. U većini slučajeva ljudi ne žele priznati ovisnost ili jednostavno nisu svjesni toga. Jedan od simptoma ovisnosti o kocki je učestalo sudjelovanje u igrama na sreću i smišljanje raznih novih kombinacija za ostavarivanje profita na taj način. Ljudi u početku često počnu sa minimalnim ulozima i to ne predstavlja neki određeni problem, međutim nakon nekog vremena ulozi postaju enormni, odnosno ulažu sve što imaju.

Foto: Google


Razgovarajući s jednim mladićem, odlučio sam ga upitati zašto se kladi i kako je sve počelo te mi je on odgovorio:

Često, gotovo svaki dan prolazim pokraj jedne kladionice, ali nikad nisam pomišljao da uđem u nju. No, jednom su se igrale važne utakmice Lige prvaka i odlučio sam se kladiti. Uplatio sam samo pet kuna i dobio sam 100. Bio sam iznimno sretan i zbog tog značajnog dobitka i nenadanog priljeva novca odlučio sam ponoviti postupak. Počeo sam pratiti komentare i stranice na kojima su se analizirale utakmice i statusi igrača te sam počeo češće uplaćivati. Nakon određenog vremena to mi je postala rutina. Svaki dan bih našao par utakmica na koje bih se kladio. Ulozi su i dalje bili samo pet kuna međutim, kako sam često dobivao, odlučio sam uplaćivati više da bih više i zaradio. Tako sam određeni period vrlo dobro kotirao i bio sam, recimo, vrlo zadovoljan i bogat. No, kao i u svemu, stvari su se okrenule i počeo sam gubiti. Problem je u tome što nisam znao nikako stati s klađenjem jer sam smatrao da bez obzira koliko izgubim, prije sam već puno dobio. Došla je nestašica novca pa sam morao naći alternativne načine u kuponima ili nekim vaučerima na internetu. I sad, nakon nekoliko godina stalno iskustva u klađenju, i dalje nemam novca i ne stojim dobro financijski. Iako sam svjestan da kladionica nije ni u kojem slučaju dobra, svejedno se kladim. To je postalo dio mene.

Foto: Google


Nakon poslušane ispovijest, shvatio sam da svaki čovjek mora okušati svoju sreću na kladionici. Svakome se dogodi da ima baš onaj osjećaj da će tada dobiti i da zna što radi. Naravno, prevari se ili eventualno ima početničku sreću. Dugoročno gledano, ljudi nisu u stanju profitirati i živjeti od klađenja. Ili možda jesu no ja takve ne poznajem.

Mario Solomun

Neprocjenjiva Vlada

srijeda , 16.04.2014.

Znate li koju zemlju koja ima Vladu, a u njoj vlada bezvlađe? Ja znam jednu. Hrvatska je idealan primjer takve zemlje. Ljudi redovito svake četiri godine izglasaju povjerenje nekoj stranci ili koaliciji koja je obećala mnoštvo toga. Isti ti ljudi postanu razočarani odmah nakon izbora i shvate da nisu dobro odabrali. No pravo pitanje je mogu li dobro odabrati? Pa svaki političar i stranka obeća sve samo kako bi prigrabila vlast, a nakon toga ljude smjeste na razinu ispod njihovog izmeta.

Foto: Google

U svjetlu opisanog imam potrebu prikazati sadašnje stanje u državi jer ljudi su gladni i jadni. Čak im se ni ne pruža prilika za zarađivanjem novca, a država ne čini ništa kako bi se ljudima bar osiguralo mjesto stanovanja nego ih prisilno deložira i uzima i ono malo što imaju zbog neplaćenog duga. Dok policija vrši te prljave poslove, naši političari sjede u finim stolicama i zbrajaju svoje plaće od desetke tisuća kuna te ih spremaju sa strane. Umjesto da razviju plan kako poboljšati životni standard, oni kuju planove za podebljanje vlastitog džepa. Do tolike mjere su pohlepni da smještaju jedni drugima, a klasificiraju se kao kolege. Pa tko tu koga zafrkava?

Od svih tih moćnika imam potrebu izdvojiti djelovanje vrsnog znalca i reformatora Zorana Milanovića. Naš premijer jednostavno je nepogrešiv i nedodirljiv. On je zapravo hrvatski Kim Jong-un te on za sebe želi uvesti nekakvu dogmu o nepogrešivosti. Ono što ga često smeta su neistomišljenici u Vladi, ali i oni koje narod smatra popularnijim od njega. Što mu onda preostaje nego smijeniti ih i staviti nekoga podložnom utjecaju. S obzirom na funkciju koju obavlja očekivalo bi se da će bar sve te smjene i "prljavi veš" ostati u stranci ili užem krugu ljudi, međutim premijer lagano narušava ugled stranke i moglo bi se reći da je kapetan broda koji tone.

Foto: Google


Ako sve navedeno već nije dovoljno, onda treba spomenuti da premijer na sjednicama kratko odgovara na pitanja o radu i programu Vlade, a vrlo opširno odgovora na pitanja koja nisu postavljena, a tiču se HDZ-a. Tako proziva sve članove HDZ-a nazivajući ih nepoštenim, koruptivnim i lažljivim ljudima koji nastoje samo otrovati ovaj napaćeni narod koji su već prije oštetili. Da u program i napredak ulažu toliko truda koliko u ocrnjivanje drugih stranaka, bili bismo vrlo profitabilna i uređenja država.

Zbog silne ogorčenosti ovom državom i životnim mogućnostima koje nam pruža, imao sam potrebu izbaciti neke svoje emocije i stavove. Zapravo, nije bitno tko će biti na vlasti, bitno je da se počnu pridržavati onoga to obećaju i da prestanu krasti. Fascinantno je, a i mizerno da kradu od vlastite države. Otkidaju od usta svom bratu, sestri ili nekom sličnom. Pa zar normalan i osvješten čovjek to radi svojima bližnjima?

Mario Solomun

Tko će kome ako ne svoj svome

srijeda , 09.04.2014.

Hrvatska kao relativno mlada i novonastala država trebala bi težiti ka uspjehu i stjecanju statusa male sile. S obzirom na silnu želju za osamostaljenjem logično bi bilo da poštenje i borba za bolji životni standard cjelokupne populacije budu primarni cilj političara na Hrvatskoj sceni. Nažalost, o tome se samo može sanjati.

Svaka politička stranka koja dobije vlast prvenstveno nastoji osigurati opstanak i dobre standardne za nju samu. Unatoč silnim obećanjima koja se objeručke bacaju pred birače u predizbornim kampanjama, nakon osvajanja pozicije vladajućih sve navedeno dobrim dijelom padne u vodu. Možemo se osvrnuti na drugo desetljeće postojanja Republike Hrvatske. Na vlasti su se izmjenjivali HDZ-e i SDP-e kao dvije najjače političke stranke u zemlji. Ukoliko ste na vlasti imate moć utjecati na razne smjerove u kojima se novčani iznosi kreću te ih usmjeriti ka svom džepu.

Na taj način postupio je i HDZ za vrijeme Ive Sanadera. Naime, on je kroz razne poslove, koji nikako nisu imali notu loših poslova ili ne daj Bože osobne koristi, uzeo nebrojene milijune iz proračuna države te tako unazadio ovaj narod. Možda bi država nekako nadoknadila otuđeni novac, ali se dr. Ivo potrudio da najjače tvrtke u državi prijeđu u vlasništvo drugih zemalja odnosno stranih tvrtki. Primjer takve prodaje jest prelazak INE u vlasništvo MOL-a. Uz INU mogli bismo spomenuti još aferu s Hrvatskim autocestama i crnim fondom HDZ-a te još tridesetak slučajeva.

U današnje vrijeme, dok je na vlasti Kukuriku koalicija sa SDP-om na čelu, sva krivnja za neuspjehe države pripisuje se HDZ-u. Oni su ti koji su pokrali državu i oštetili ju za sva vremena. Na taj način nastoje izvršiti spin kako bi odagnali mišljenje da su nesposobni učiniti išta za državu koju vode. No nije čak ni bitno tko je sposobniji. Potrebno je samo naglasiti da i oni kradu. Toliko su se isticali kao drugačiji od HDZ-a, velikih kradljivaca, a onda su na površinu isplivali Željko Sabo i Marina Lovrić Merzel.



Dva jaka politička imena, ljudi na visokim položajima u društvu, gradonačelnik velikog grada i županica. A ipak, prije svega, ljudi bez morala i uz ogromnu dozu sebičnosti. Podmićivanje zastupnika radi ostvarenja vlastite moći, pa, čak bi se i progledalo u ovom hrvatskom društvu i zakonima. Ali krasti od djece , zar stvarno? Pod krinkom humanitarnog ljetovanja prisvojiti novac koji su roditelji teškom mukom skupili zbilja nije nimalo moralno.

Županica Siska, Merzel, ipak je novac uzimala od većih riba. Kuma ministra Linića oštetila je županiju za nekoliko milijuna kuna. Zašto bi izdvajala vlastite novce za vlastito vjenčanje i vlastite zabave? To je čisti apsurd. Lakše je uzeti novac građana. Zašto bi se u ovo prekrasno doba recesije trebalo kupovati jeftinije i bolje? Ne, to nije nužno. Zgrada je zgrada, a ako se može profitirati pa zašto ne. Ionako ne ide iz vlastitog džepa.



Naposljetku, dolazi se samo do jednog zaključka. Biti moćan političar izrazito je dobro, ali ne radi mogućnosti popravljanja općeg stanja u društvu i državi. Primarni razlog i cilj je priskrbiti sebi što više možeš dok si tamo. Na kraju se sve sazna, odeš u zatvor i što? Ništa. Tamo te tretiraju malo bolje od ostalih i nakon par godina si vani, a ostatak populacije ostaje bez posla, gladuje i živi u neimaštini. "Tko je jamio, jamio", rekao bi narod.

Homeopatija

četvrtak , 03.04.2014.

Od davnina ljudi su suočeni s raznim bolestima i posljedicama koje one donose. Kako bi se zaštitili i liječili pronalazili su različite biljke te postepeno otrkivali njihova djelotvorna svojstva. Sustavno su se i stvarale razne znanosti, a jedna od njih je i homeopatija.

Homeopatija je prirodna alternativna znanost nastala u 18. stoljeću, a zasnovana je na četiri načela. Prvo načelo jest "slično se liječi sličnim", a prema tom načelu simptomi bolesti liječe se onim lijekom koji bi kod zdrave osobe izazvao upravo te simptome.Prva osoba koja je došla do tog zaključka bio je njemački liječnik Samuel Hahnemann. On je do takvog zaključka došao provodeći istraživanje o malariji. Pročitavši da je lijek za malariju kinin zbog svojih gorkih osobina zamislio se zašto druge tvari istih osobina koje poznaje nemaju terapeutski učinak. U svrhu boljeg razumijevanja odlučio je probati kinin na sebi.

Foto: Google

Kinin je izazvao iste simptome kao što ih prouzročava i malarija koju je proučavao. Hahnemannove teze nikad nisu znanstveno dokazane te zdravstvena zajednica homepatiju smatra nadriliječništvom i prijevarom, a homeopatske pripravke neetičnima. Isti ti pripravci izrađuju se dinamizacijom (razrjeđivanje) i sukusijom (miješanje). To su zapravo drugo i treće načelo homeopatije. Dinamizacija jest postupak u kojem ljekovitu supstanciju razrjeđujemo s vodom u različitim omjerima i time postižemo različite koncentracije, tj. razrjeđenja. Homeopati vjeruju da je minimalna količina ljekovite supstancija dovoljna da se ostvari željeni terapeutski učinak. Isto tako vjeruju da što je razrjeđenje pripravka veće on ima jače djelovanje, a to se u potpunosti kosi s modernom medicinom.

Foto: Google


Sukusija odnosno miješanje jest postupak ritmičkog protresanja u kojem ljekovita supstancija ostavlja svoj energetski trak tj. "potpis". U homeopatiji ne postoji propisana doza određenog pripravka za neku bolest. Homeopati promatraju svakog pacijenta kao individualca i prema tome propisuju određene doze pripravka. Upravo četvrto načelo, holizam odnosno cjelovitost to i zahtijeva. Nužan je individualan razgovor s pacijentom kako bi se odredila terapija. Dakle, nijedan pacijent nema istu terapiju bez obzira bolovao on od iste ili različite bolesti.

Većina ljudi nepovjerljiva je prema homeopatiji. Razlog tomu može biti neinformiranost ili pak zbog nekih loših iskustava koja su doživjeli. Mnogo ljudi misli da homeopatija ima samo placebo učinak. No postavlja se pitanje kako bebe i životinje mogu znati što je placebo učinak. U današnje vrijeme kada smo pretrpani gomilom informacija teško je razaznati što je točno i čemu vjerovati pa tako ljudi oštro osuđuju sve ono što izlazi iz okvira standardnoga i ne podliježe konvencijama čak i ako je to bolje od onoga što je već tradicionalno.

Mario Solomun

Referendum, pravo naroda.

srijeda , 26.03.2014.

U ovom liberalnom svijetu, više-manje takvom, svatko ima pravo iznositi svoje mišljenje i uz to posjeduje ljudska prava zajednička svima. Ili ona koja bi takvima trebala biti. Uzimajući u obzir mogućnost izjašnjavanja stavova i želja, osvrnut ćemo se na situaciju na Krimu, odnosno na provedeni referendum tamo, a potom i dati primjere drugih zemalja i pokrajina koje traže otcijepljenje od matičnih zemalja, također pomoću referenduma.

Krim je poluotok kod Crnog mora koji ima, tj. imao je status autonomne oblasti unutar Ukrajine. Zbog izrazito dobrog geografskog položaja, poluotok velike prihode sakuplja od turizma. Natpolovičnu većinu na poluotoku čine Rusi koji gaje želju za pripojenjem majci Rusiji. Kako su u Ukrajini izbili nemiri i prosvjedi zbog okretanja države prema zapadu i Europskoj uniji, a uz to nezadovoljstvom predsjednika, krimski Rusi odlučili su pozvati u pomoć matičnu državu koja se, naravno, odazvala i poslala svoje trupe na poluotok.

U tim vojnim, nimalo druželjubivim uvjetima, proveden je referendum o pripojenju Krima Rusiji koji je naravno i prošao pozitivno za Rusiju s obzirom na populaciju koja tamo živi. Problem je što na to nisu mogli utjecati ni NATO ni Ukrajina. Ili nisu htjeli zbog straha od mogućeg trećeg svjetskog rata. Ipak, ne poduzimajući ništa omogućili su Rusiji da si pripoji Krim, ali i da pokuša osvojiti još poneko područje koje je bilo dio bivšeg Sovjetskog saveza.



Problem u slučaju Krima je vojno- političke prirode te netrepeljivosti između Rusije i ostatka svijeta. Međutim, u slučaju drugih pokrajina i zemalja nema nikakvih vojnih problema. Škotska namjerava provesti referendum o otcijepljenju od Velike Britanije najkasnije do 2015. godine. Iako je Velika Britanija spremna pustiti Škote da odu, postavlja se pitanje koliko dobro Škotska kao samostalna može funkcionirati. Trenutno uživaju sve beneficije u sklopu postojeće monarhije, počevši od vlastite valute sve do participiranja u Europskoj Uniji.

U Španjolskoj se također raspravlja o mogućim referendumima. Katalonija i Baskija su pokrajine koje imaju želju separirati se od postojeće zemlje jer smatraju da oni daju više za zemlju nego neke druge pokrajine. Gledajući tako, svaka manja pokrajina mogla bi postati samostalna, ali pitanje je koliko bi uspješno funkcionirala. Prvenstveno, kao mala ne bi imala utjecaj na svjetske odluke te se ne bi mogla mjeriti s velikim silama. Zatim, svaka novonastala država morala bi aplicirati za članstvo u velikim organizacijama i zasigurno bi trebala puno godina kako bi stala na svoje noge zbog ogromne reorganizacije koja bi se trebala dogoditi.

Pa na kraju, ipak, čovjek uvijek uči na vlastitim greškama. Tko onda može zaustaviti gomilu koja beskrajno nešto želi? Nitko, no nije potrebno jer lakše povjeruješ u ono što vidiš sam. Bez obzira na upozorenja o mogućim posljedicama svi brzaju. "Ne srljajte kao guske u maglu", rekao bi Radić.

Mario Solomun

McDonald's - studentski posao

utorak , 18.03.2014.

U današnje vrijeme, kada su ljudi stalno i svakodnevno u žurbi, teško se pronalazi vremena za bilo što, a pogotovo za pripremanje ručka ili večere. Idealnu zamjenu za višesatno kuhanje ljudi vide u restoranima brze prehrane. Kao najpoznatiji i najprivlačniji ističe se McDonald's. U samo par minuta utažit ćete glad koja je nastala i to bez ikakve muke, davanjem novca na blagajni. Zahvaljujući ljudima koji po svoje obroke dolaze u McDonald's, studenti, a to sam i ja, dobivaju posao te na taj način uspijevaju pokriti neke svoje financijske izdatke.

Nastojat ću vam objasniti kakav je osjećaj raditi u McDonald's-u i koliko je teško ili lagano. Svi vi vjerojatno ni ne slutite koliko tih funkcija tamo ima i koliko je dobro organizirano. Kad god nekome kažem da radim u Megiću ili Meku, kako se popularno nazivaju, svi odmah pitaju: "Režeš li krumpir?" Ne znam zašto su svima samo krumpirići na pameti, ali eto, to je očito prva poveznica koja se stvori pri spominjanju brze hrane. No vratimo se mi na uvjete rada i organizaciju. Prvenstveno se morate pripremiti na vrućinu. Sa svih strana okruženi ste strojevima koji isijavaju toplinu, a vi pritom gubite tekućinu i konstantno ste žedni zbog vrlo suhog zraka. Ta toplina i nije tako loša jer se teško primjećuje ako je nekome neugodno zbog nečega jer je svaki zaposlenik rumen u licu. Poseban problem, tj. obaveza, za muškarce jest brijanje. Politika tvrke je da morate svaki dan biti obrijani, a poznato je da smo mi lijeni činiti to tako često. Što se tiče podjele poslova, možete biti smješteni na tri radna područja. Lobby, odnosno čišćenje restorana, servis, tj. rad na blagajnama i kuhinja.

Svako od tih područja ima i mane i prednosti. Segment koji se tiče lobby-a je pomalo dosadan jer imate određene zadatke i komunikacija je svedena na minimum, pogotovo jer tu radi najmanje ljudi. Pomalo je smiješno da među tolikim ljudima, gostima, malo komunicirate, ali je tako jer suradnika ima jako malo, ako ih uopće ima te vaš zadatak nije pričati nego djelovati. No također se možete isključiti i imati svoj mir. Servis je najelitniji posao u restoranu, ako ih se može tako evaluirati. Primate narudžbe od ljudi koji dođu i tražite kuhinju da vam to i napravi. Kasnije im naplatite što su naručili i vaš posao je završen. I tako iznova u nedogled dok radite. Međutim, nemate se vremena zafrkavati s ostalim zaposlenicima i nema nikakvog opuštanja. Iznova ponavljate jedno te isto. Naposljetku, dolazimo i do posla u kuhinji, onog koji ja preferiram. Radeći u kuhinji pod stalnim ste pritiskom zbog gužve koja je neprestano u restoranu, a vi narudžbe morate izvršiti u par minuta. Morate slušati osobu koja je zadužena za kuhinju i prema njenim narudžbama pravite određenu količinu sendviča odnosno pripravaka iz ponude restorana. Izrazito je važna komunikacija, u svim dijelovima restorana, ali posebice u kuhinji. Dakle, za svaki dio posla u kuhinji morate slušati jednu osobu i od druge naručivati određene sastojke te pritom raditi vlastiti zadatak. Uz svu tu vrućinu i brzinu kojom proizvode morate pripravljati, koncentracija vam pada kako sati odmiču te to dovodi do nespretnosti. One baš i nisu bezazlene s obzirom da su svi strojevi pod visokim temperaturama pa se zbog vlastite nepažnje događa da zadobijete poneku opeklinu koja vam trajno ostavi znak da ste radili gdje ste radili. Ne da vam da zaboravite taj dio svog života odnosno taj posao. Zbog svega toga, svaka pauza je dragocjena bez obzira na njeno trajanje. Izađete van na svjež zrak i malo se ohladite. Popričate s drugim ljudima na pauzi, popijete nešto za osvježenje. Nakon toga se vratite unutra i opet nastavite s istim poslom sve do kraja vašeg radnog vremena

.

U ovom postu htio sam ukratko pokazati na koji način funkcionira jedan od studentskih poslova i kakva je dinamika u poznatom restoranu. Nastojao sam navesti druge studente da i oni počnu raditi ako imaju dosta slobodnog vremena jer pored zarade mogu upoznati nove ljude i profilirati se kao bolje osobe. Uz sve to, još jedna stavka u životopisu uvijek dobro dođe.