Tko će kome ako ne svoj svome

srijeda , 09.04.2014.

Hrvatska kao relativno mlada i novonastala država trebala bi težiti ka uspjehu i stjecanju statusa male sile. S obzirom na silnu želju za osamostaljenjem logično bi bilo da poštenje i borba za bolji životni standard cjelokupne populacije budu primarni cilj političara na Hrvatskoj sceni. Nažalost, o tome se samo može sanjati.

Svaka politička stranka koja dobije vlast prvenstveno nastoji osigurati opstanak i dobre standardne za nju samu. Unatoč silnim obećanjima koja se objeručke bacaju pred birače u predizbornim kampanjama, nakon osvajanja pozicije vladajućih sve navedeno dobrim dijelom padne u vodu. Možemo se osvrnuti na drugo desetljeće postojanja Republike Hrvatske. Na vlasti su se izmjenjivali HDZ-e i SDP-e kao dvije najjače političke stranke u zemlji. Ukoliko ste na vlasti imate moć utjecati na razne smjerove u kojima se novčani iznosi kreću te ih usmjeriti ka svom džepu.

Na taj način postupio je i HDZ za vrijeme Ive Sanadera. Naime, on je kroz razne poslove, koji nikako nisu imali notu loših poslova ili ne daj Bože osobne koristi, uzeo nebrojene milijune iz proračuna države te tako unazadio ovaj narod. Možda bi država nekako nadoknadila otuđeni novac, ali se dr. Ivo potrudio da najjače tvrtke u državi prijeđu u vlasništvo drugih zemalja odnosno stranih tvrtki. Primjer takve prodaje jest prelazak INE u vlasništvo MOL-a. Uz INU mogli bismo spomenuti još aferu s Hrvatskim autocestama i crnim fondom HDZ-a te još tridesetak slučajeva.

U današnje vrijeme, dok je na vlasti Kukuriku koalicija sa SDP-om na čelu, sva krivnja za neuspjehe države pripisuje se HDZ-u. Oni su ti koji su pokrali državu i oštetili ju za sva vremena. Na taj način nastoje izvršiti spin kako bi odagnali mišljenje da su nesposobni učiniti išta za državu koju vode. No nije čak ni bitno tko je sposobniji. Potrebno je samo naglasiti da i oni kradu. Toliko su se isticali kao drugačiji od HDZ-a, velikih kradljivaca, a onda su na površinu isplivali Željko Sabo i Marina Lovrić Merzel.



Dva jaka politička imena, ljudi na visokim položajima u društvu, gradonačelnik velikog grada i županica. A ipak, prije svega, ljudi bez morala i uz ogromnu dozu sebičnosti. Podmićivanje zastupnika radi ostvarenja vlastite moći, pa, čak bi se i progledalo u ovom hrvatskom društvu i zakonima. Ali krasti od djece , zar stvarno? Pod krinkom humanitarnog ljetovanja prisvojiti novac koji su roditelji teškom mukom skupili zbilja nije nimalo moralno.

Županica Siska, Merzel, ipak je novac uzimala od većih riba. Kuma ministra Linića oštetila je županiju za nekoliko milijuna kuna. Zašto bi izdvajala vlastite novce za vlastito vjenčanje i vlastite zabave? To je čisti apsurd. Lakše je uzeti novac građana. Zašto bi se u ovo prekrasno doba recesije trebalo kupovati jeftinije i bolje? Ne, to nije nužno. Zgrada je zgrada, a ako se može profitirati pa zašto ne. Ionako ne ide iz vlastitog džepa.



Naposljetku, dolazi se samo do jednog zaključka. Biti moćan političar izrazito je dobro, ali ne radi mogućnosti popravljanja općeg stanja u društvu i državi. Primarni razlog i cilj je priskrbiti sebi što više možeš dok si tamo. Na kraju se sve sazna, odeš u zatvor i što? Ništa. Tamo te tretiraju malo bolje od ostalih i nakon par godina si vani, a ostatak populacije ostaje bez posla, gladuje i živi u neimaštini. "Tko je jamio, jamio", rekao bi narod.