Kladionice, kladionice...

petak , 25.04.2014.

U svakodnevnom životu susrećemo se sa raznim stvarima koje izazivaju ovisnost i u većini slučajeva su negativne. Problem je u tome što ljudi nesvjesno postaju ovisni o određenim stvarima, primjerice o kocki. Pod to se podrazumijeva svaka aktivnost u kojoj se igraju igre na sreću pri kojima ulažemo vlastiti novac radi ostvarenja većeg dobitka odnosno profita, a na koje utječe splet okolnosti. Ljudima to postaje navika već u ranijoj dobi te su do punoljetnost, kada je kockanje dozvoljeno, već iskusni igrači.

Foto: Google

Ovisnost o kockanju se naziva još i patološko kockanje a definira se kao: nesoposobnost pojedine ovisne osobe koje ne može odoliti kockanju ili klađenju, čak i ako prijete ozbiljne posljedice u osobnom, obiteljskom ili poslovnom okruženju. U većini slučajeva ljudi ne žele priznati ovisnost ili jednostavno nisu svjesni toga. Jedan od simptoma ovisnosti o kocki je učestalo sudjelovanje u igrama na sreću i smišljanje raznih novih kombinacija za ostavarivanje profita na taj način. Ljudi u početku često počnu sa minimalnim ulozima i to ne predstavlja neki određeni problem, međutim nakon nekog vremena ulozi postaju enormni, odnosno ulažu sve što imaju.

Foto: Google


Razgovarajući s jednim mladićem, odlučio sam ga upitati zašto se kladi i kako je sve počelo te mi je on odgovorio:

Često, gotovo svaki dan prolazim pokraj jedne kladionice, ali nikad nisam pomišljao da uđem u nju. No, jednom su se igrale važne utakmice Lige prvaka i odlučio sam se kladiti. Uplatio sam samo pet kuna i dobio sam 100. Bio sam iznimno sretan i zbog tog značajnog dobitka i nenadanog priljeva novca odlučio sam ponoviti postupak. Počeo sam pratiti komentare i stranice na kojima su se analizirale utakmice i statusi igrača te sam počeo češće uplaćivati. Nakon određenog vremena to mi je postala rutina. Svaki dan bih našao par utakmica na koje bih se kladio. Ulozi su i dalje bili samo pet kuna međutim, kako sam često dobivao, odlučio sam uplaćivati više da bih više i zaradio. Tako sam određeni period vrlo dobro kotirao i bio sam, recimo, vrlo zadovoljan i bogat. No, kao i u svemu, stvari su se okrenule i počeo sam gubiti. Problem je u tome što nisam znao nikako stati s klađenjem jer sam smatrao da bez obzira koliko izgubim, prije sam već puno dobio. Došla je nestašica novca pa sam morao naći alternativne načine u kuponima ili nekim vaučerima na internetu. I sad, nakon nekoliko godina stalno iskustva u klađenju, i dalje nemam novca i ne stojim dobro financijski. Iako sam svjestan da kladionica nije ni u kojem slučaju dobra, svejedno se kladim. To je postalo dio mene.

Foto: Google


Nakon poslušane ispovijest, shvatio sam da svaki čovjek mora okušati svoju sreću na kladionici. Svakome se dogodi da ima baš onaj osjećaj da će tada dobiti i da zna što radi. Naravno, prevari se ili eventualno ima početničku sreću. Dugoročno gledano, ljudi nisu u stanju profitirati i živjeti od klađenja. Ili možda jesu no ja takve ne poznajem.

Mario Solomun

Neprocjenjiva Vlada

srijeda , 16.04.2014.

Znate li koju zemlju koja ima Vladu, a u njoj vlada bezvlađe? Ja znam jednu. Hrvatska je idealan primjer takve zemlje. Ljudi redovito svake četiri godine izglasaju povjerenje nekoj stranci ili koaliciji koja je obećala mnoštvo toga. Isti ti ljudi postanu razočarani odmah nakon izbora i shvate da nisu dobro odabrali. No pravo pitanje je mogu li dobro odabrati? Pa svaki političar i stranka obeća sve samo kako bi prigrabila vlast, a nakon toga ljude smjeste na razinu ispod njihovog izmeta.

Foto: Google

U svjetlu opisanog imam potrebu prikazati sadašnje stanje u državi jer ljudi su gladni i jadni. Čak im se ni ne pruža prilika za zarađivanjem novca, a država ne čini ništa kako bi se ljudima bar osiguralo mjesto stanovanja nego ih prisilno deložira i uzima i ono malo što imaju zbog neplaćenog duga. Dok policija vrši te prljave poslove, naši političari sjede u finim stolicama i zbrajaju svoje plaće od desetke tisuća kuna te ih spremaju sa strane. Umjesto da razviju plan kako poboljšati životni standard, oni kuju planove za podebljanje vlastitog džepa. Do tolike mjere su pohlepni da smještaju jedni drugima, a klasificiraju se kao kolege. Pa tko tu koga zafrkava?

Od svih tih moćnika imam potrebu izdvojiti djelovanje vrsnog znalca i reformatora Zorana Milanovića. Naš premijer jednostavno je nepogrešiv i nedodirljiv. On je zapravo hrvatski Kim Jong-un te on za sebe želi uvesti nekakvu dogmu o nepogrešivosti. Ono što ga često smeta su neistomišljenici u Vladi, ali i oni koje narod smatra popularnijim od njega. Što mu onda preostaje nego smijeniti ih i staviti nekoga podložnom utjecaju. S obzirom na funkciju koju obavlja očekivalo bi se da će bar sve te smjene i "prljavi veš" ostati u stranci ili užem krugu ljudi, međutim premijer lagano narušava ugled stranke i moglo bi se reći da je kapetan broda koji tone.

Foto: Google


Ako sve navedeno već nije dovoljno, onda treba spomenuti da premijer na sjednicama kratko odgovara na pitanja o radu i programu Vlade, a vrlo opširno odgovora na pitanja koja nisu postavljena, a tiču se HDZ-a. Tako proziva sve članove HDZ-a nazivajući ih nepoštenim, koruptivnim i lažljivim ljudima koji nastoje samo otrovati ovaj napaćeni narod koji su već prije oštetili. Da u program i napredak ulažu toliko truda koliko u ocrnjivanje drugih stranaka, bili bismo vrlo profitabilna i uređenja država.

Zbog silne ogorčenosti ovom državom i životnim mogućnostima koje nam pruža, imao sam potrebu izbaciti neke svoje emocije i stavove. Zapravo, nije bitno tko će biti na vlasti, bitno je da se počnu pridržavati onoga to obećaju i da prestanu krasti. Fascinantno je, a i mizerno da kradu od vlastite države. Otkidaju od usta svom bratu, sestri ili nekom sličnom. Pa zar normalan i osvješten čovjek to radi svojima bližnjima?

Mario Solomun

Tko će kome ako ne svoj svome

srijeda , 09.04.2014.

Hrvatska kao relativno mlada i novonastala država trebala bi težiti ka uspjehu i stjecanju statusa male sile. S obzirom na silnu želju za osamostaljenjem logično bi bilo da poštenje i borba za bolji životni standard cjelokupne populacije budu primarni cilj političara na Hrvatskoj sceni. Nažalost, o tome se samo može sanjati.

Svaka politička stranka koja dobije vlast prvenstveno nastoji osigurati opstanak i dobre standardne za nju samu. Unatoč silnim obećanjima koja se objeručke bacaju pred birače u predizbornim kampanjama, nakon osvajanja pozicije vladajućih sve navedeno dobrim dijelom padne u vodu. Možemo se osvrnuti na drugo desetljeće postojanja Republike Hrvatske. Na vlasti su se izmjenjivali HDZ-e i SDP-e kao dvije najjače političke stranke u zemlji. Ukoliko ste na vlasti imate moć utjecati na razne smjerove u kojima se novčani iznosi kreću te ih usmjeriti ka svom džepu.

Na taj način postupio je i HDZ za vrijeme Ive Sanadera. Naime, on je kroz razne poslove, koji nikako nisu imali notu loših poslova ili ne daj Bože osobne koristi, uzeo nebrojene milijune iz proračuna države te tako unazadio ovaj narod. Možda bi država nekako nadoknadila otuđeni novac, ali se dr. Ivo potrudio da najjače tvrtke u državi prijeđu u vlasništvo drugih zemalja odnosno stranih tvrtki. Primjer takve prodaje jest prelazak INE u vlasništvo MOL-a. Uz INU mogli bismo spomenuti još aferu s Hrvatskim autocestama i crnim fondom HDZ-a te još tridesetak slučajeva.

U današnje vrijeme, dok je na vlasti Kukuriku koalicija sa SDP-om na čelu, sva krivnja za neuspjehe države pripisuje se HDZ-u. Oni su ti koji su pokrali državu i oštetili ju za sva vremena. Na taj način nastoje izvršiti spin kako bi odagnali mišljenje da su nesposobni učiniti išta za državu koju vode. No nije čak ni bitno tko je sposobniji. Potrebno je samo naglasiti da i oni kradu. Toliko su se isticali kao drugačiji od HDZ-a, velikih kradljivaca, a onda su na površinu isplivali Željko Sabo i Marina Lovrić Merzel.



Dva jaka politička imena, ljudi na visokim položajima u društvu, gradonačelnik velikog grada i županica. A ipak, prije svega, ljudi bez morala i uz ogromnu dozu sebičnosti. Podmićivanje zastupnika radi ostvarenja vlastite moći, pa, čak bi se i progledalo u ovom hrvatskom društvu i zakonima. Ali krasti od djece , zar stvarno? Pod krinkom humanitarnog ljetovanja prisvojiti novac koji su roditelji teškom mukom skupili zbilja nije nimalo moralno.

Županica Siska, Merzel, ipak je novac uzimala od većih riba. Kuma ministra Linića oštetila je županiju za nekoliko milijuna kuna. Zašto bi izdvajala vlastite novce za vlastito vjenčanje i vlastite zabave? To je čisti apsurd. Lakše je uzeti novac građana. Zašto bi se u ovo prekrasno doba recesije trebalo kupovati jeftinije i bolje? Ne, to nije nužno. Zgrada je zgrada, a ako se može profitirati pa zašto ne. Ionako ne ide iz vlastitog džepa.



Naposljetku, dolazi se samo do jednog zaključka. Biti moćan političar izrazito je dobro, ali ne radi mogućnosti popravljanja općeg stanja u društvu i državi. Primarni razlog i cilj je priskrbiti sebi što više možeš dok si tamo. Na kraju se sve sazna, odeš u zatvor i što? Ništa. Tamo te tretiraju malo bolje od ostalih i nakon par godina si vani, a ostatak populacije ostaje bez posla, gladuje i živi u neimaštini. "Tko je jamio, jamio", rekao bi narod.

Homeopatija

četvrtak , 03.04.2014.

Od davnina ljudi su suočeni s raznim bolestima i posljedicama koje one donose. Kako bi se zaštitili i liječili pronalazili su različite biljke te postepeno otrkivali njihova djelotvorna svojstva. Sustavno su se i stvarale razne znanosti, a jedna od njih je i homeopatija.

Homeopatija je prirodna alternativna znanost nastala u 18. stoljeću, a zasnovana je na četiri načela. Prvo načelo jest "slično se liječi sličnim", a prema tom načelu simptomi bolesti liječe se onim lijekom koji bi kod zdrave osobe izazvao upravo te simptome.Prva osoba koja je došla do tog zaključka bio je njemački liječnik Samuel Hahnemann. On je do takvog zaključka došao provodeći istraživanje o malariji. Pročitavši da je lijek za malariju kinin zbog svojih gorkih osobina zamislio se zašto druge tvari istih osobina koje poznaje nemaju terapeutski učinak. U svrhu boljeg razumijevanja odlučio je probati kinin na sebi.

Foto: Google

Kinin je izazvao iste simptome kao što ih prouzročava i malarija koju je proučavao. Hahnemannove teze nikad nisu znanstveno dokazane te zdravstvena zajednica homepatiju smatra nadriliječništvom i prijevarom, a homeopatske pripravke neetičnima. Isti ti pripravci izrađuju se dinamizacijom (razrjeđivanje) i sukusijom (miješanje). To su zapravo drugo i treće načelo homeopatije. Dinamizacija jest postupak u kojem ljekovitu supstanciju razrjeđujemo s vodom u različitim omjerima i time postižemo različite koncentracije, tj. razrjeđenja. Homeopati vjeruju da je minimalna količina ljekovite supstancija dovoljna da se ostvari željeni terapeutski učinak. Isto tako vjeruju da što je razrjeđenje pripravka veće on ima jače djelovanje, a to se u potpunosti kosi s modernom medicinom.

Foto: Google


Sukusija odnosno miješanje jest postupak ritmičkog protresanja u kojem ljekovita supstancija ostavlja svoj energetski trak tj. "potpis". U homeopatiji ne postoji propisana doza određenog pripravka za neku bolest. Homeopati promatraju svakog pacijenta kao individualca i prema tome propisuju određene doze pripravka. Upravo četvrto načelo, holizam odnosno cjelovitost to i zahtijeva. Nužan je individualan razgovor s pacijentom kako bi se odredila terapija. Dakle, nijedan pacijent nema istu terapiju bez obzira bolovao on od iste ili različite bolesti.

Većina ljudi nepovjerljiva je prema homeopatiji. Razlog tomu može biti neinformiranost ili pak zbog nekih loših iskustava koja su doživjeli. Mnogo ljudi misli da homeopatija ima samo placebo učinak. No postavlja se pitanje kako bebe i životinje mogu znati što je placebo učinak. U današnje vrijeme kada smo pretrpani gomilom informacija teško je razaznati što je točno i čemu vjerovati pa tako ljudi oštro osuđuju sve ono što izlazi iz okvira standardnoga i ne podliježe konvencijama čak i ako je to bolje od onoga što je već tradicionalno.

Mario Solomun