22.09.2009., utorak
Kyoto četvrti put. Dio treći: Otoyo-jinja
Idući hram na redu zapravo ne spada nizu Higashiyamskih hramova, jer je šintoistički. Prva zgrada na koju sam naišla bila je drvena šupa, odsječena od glavnine hrama spominjanim Putem filozofa. Ulaz u Otoyo-jinja (jinja = šintoistički hram). Sviđa mi se kako se planina počinje propinjati odmah iznad hrama...   Ulaz u hram čuva vedra i bucmasta zvjerčica. Čini mi se da izgled zvjerčica čuvara poprilično određuje duh samog hrama - simpatični mi hramovi imahu simpatične mi zvjerčice, i obratno.  Ah, paprat.  Pobočni oltari/svetištanca imaju vlastite životinje čuvare...    (Inarijeve lisice već poznate, zar ne?) Najposjećenije svetištance (najviše molitvenih pločica, vidi pozadinu) bješe ovo:  Vjerojatno zato što je (2008) bila njihova godina. A baš su slatki...   Za kraj obilaska hrama, jedan cvijet.  I nastavljamo duž Puta filozofa...  Mačka! Malo ofucana (i paranoična kao i većina japanskih mačaka), ali po bojama prava manekineko.  Zapušteni cimer tko zna čega. Natpis obavještava da su danas zatvoreni.  Fuleren na dječjem igralištu. Fora.  Crijep.  I već na ulazu u idući hram, turistički autobus, uslikan prvenstveno zbog sablasne lutkice na haubi.  |