16.09.2009., srijeda
Kyoto treći put. Dio drugi: oko Kamigamo-jinje
Kompleks hrama je prilično prostran i ugodno šumovit, pa se skitah naokolo još neko vrijeme. Krov hrama kroz granje: Potočić.  Oltarić na stijeni.  Uspon do još jednog pomoćnog svetišta omeđen nizom torii.   Nisu svi torii u najboljem stanju...  Sedimentne stijene. ;)  Brzaci na potoku.  Da si uštedim hodanje odlučila sam se autobusom spustiti nizvodno, ali sam na kraju zeznula stvar, prvo odabravši krivu postaju na kojoj staju manje redoviti busevi (načekah se), onda prerano sišavši s busa. Kasnije sam izračunala da bi mi otprilike jednako dugo trebalo da sam odmah išla pješke, a znatno bih se manje iznervirala. Usput sam prošla kroz još jedan šintoistički hram, Kamigoryo.  Voljela bih znati što ova skulptura predstavlja, doista bih. Kosmati dečko koji kanda je razbio lonac mogao bi biti Kintaro.   I ovdje niz torii vodi do pobočnog svetišta.  Natrag na obali rijeke Kamo, pogled prema brdu koje je najvjerojatnije Higashiyama (yama = brdo).  I još brda na sjeveroistoku Kyota. Ovaj dio grada mi je najljepši, valjda zato što ima toliko zelenila i otvorenog prostora...  I opet usput, minimalistički opremljena garaža.  |