09.06.2009., utorak
Tokyo, drugi put. Dio sedmi: sastanak stipendista.
|
Iz Mitake dođoh u Shinjuku, i prebacih prtljagu (koja me je čekala u vazda korisnom garderobnom ormariću) u hotel gdje je Zaklada rezervirala sobe svim stipendistima. Tu večer smo već imali organizirani sastanak da se vidimo i popričamo prije službenog dijela idući dan. Neboder ispred južnog izlaza kolodvora u Shinuku. Vrijeme sivo.  Sastavni dio svakog poštenog japanskog neformalnog sastanka je pivo u izobilju. U prvom planu Rumunj Constantin toči pivo Brazilki Solange, dok u pozadini tri muslimana (Pakistanac Aamer, Egipćanin Gamal i Omanac Khalifa) piju kavu.  Njih trojica bili su "novi", došli su u Japan nakon studijskog obilaska pa ih dosad nisam upoznala. Bangladešac Islam bio je presretan što napokon ima braću po vjeri s kojima se može ići klanjati i tračati o teškoćama nalaženja pristojne hrane u Japanu. Ovaj sastanak istovremeno je bio i uvodni "orijentacijski" sastanak za dvoje najfriškije pristiglih stipendista. Za nas ostale bila je to prilika da se malo obrazujemo o osnivaču Zaklade, gledajući prilično hagiografski film snimljen u produkciji Tokai sveučilišta, koje je također osnovao Matsumae.  (fotografija g. Nakajime) Na ekranu Matsumae junački prkosi oficiru koji mu je došao mačem prijetiti da ne može objaviti da je na Hiroshimu bačena nova vrsta bombe. Također je usprkos godinama vlastoručno premlatio četvoricu napadača koristeći znanje džuda (inače je bio predstavnik Japana u međunarodnoj džudo organizaciji), i učinio još par moralno junačkih djela. Sve u svemu, zabavan film. :) Constantin, Burmanac Thantzaw, novopridošlica Indijac Prabu i Nigerijac Oscar nazdravljaju.  Kako je i red, puno se fotografiralo i poziralo...  Namještanje aparata za službenu grupnu fotografiju.  Pogled iz hotelskog restorana ujutro, za doručkom. Gleda prema zgradi gradske uprave.   I u Shinjuku ima zelenila.  Iz hotela smo se zajedno uputili prema sjedištu Zaklade, par stanica od Shinjuku (u smjeru Mitake!). Zaklada je smještena u kući koju im je donirala udovica posljednjeg Ashikage, porodice koja je nekoć kao šoguni vladala Japanom... Kuća je u međuvremenu potpuno modernizirana ali zadržala je iste dimenzije jer nemaju dozvolu graditi novu zgradu, samo obnavljati staru. Tako da izvana izgleda kao starinska rezidencija okružena vrtom, a nije ju ni lako naći, jer do nje od ceste vodi stazica koja se provlači između ograđenih vrtova drugih kuća. Pretpostavljam da je ovaj kvart nekoć bio polu-ladanje tokijskih bogatijih obitelji, dok ga nije progutao grad. Cipele svih stipendista na ulazu u kuću.  (fotografija g. Nakajime) Brzo smo se bacili na svoje prezentacije.  (fotografija g. Nakajime) U akciji me snimio Kirgiz Chyngyz.  Kao pravi kongres, imali smo i svoje zastavice na stolu.   (Rumunjska, Bangladeš i Pakistan) Kako nas je dosta trebalo pričati, pauzu za ručak imali smo u vrtu zaklade: pakirani ručak (bento) i boca zelenog čaja.  (fotografija g. Nakajime) Za kraj, grupna fotografija s zastavicama i sadašnjim Matsumaom, sinom osnivača (stari Japanac u sredini).  (fotografija g. Nakajime) Zastavice uredno složene.  (fotografija Ekvadorca Maria) |