02.06.2009., utorak
Tokyo, drugi put. Dio prvi: Tsukiji tržnica.
Otkad je velika riblja tržnica Tsukiji ušla u turističke vodiče, stranci su je počeli preplavljivati ponašajući se kao da je turističko odredište. No riječ je o veleprodajnoj tržnici na kojoj se restorani i preprodavači nadmeću za sinoćnji ulov, dok mali viličari i motorizirana kolica jurcaju uskim prolazima između štandova na kojima se prodaje svježa riba ne obzirući se na prepreke u obliku turista koji upravo kane ovjekovječiti neki zanimljivi prizor. U međuvremenu je turistima zabranjeno snimanje za vrijeme ranojutarnjih aukcija ribe, no meni se ionako nije dalo ustajati tako rano, i na tržnicu sam stigla "tek" nešto iza 6 ujutro. Ulov je već rasprodan i krenulo se u sortiranje i "obradu". Označavanje prodanih tuna prije nego što se odvezu kupcima.    Svježe smrznute tune u ovom polu-obrađenom obliku dolaze direktno s ribarica, koje su opremljene svim potrebnim.  Prolaz između štandova. Primijetite da svi gacaju naokolo u gumenim čizmama, a slična obuća preporuča se i turistima pošto je pod pokriven lokvicama vode (većinom nastale taljenjem leda) i riblje krvi i sukrvice.  Ovakve tržnice su vjerojatno posljednja mjesta u Japanu na kojima možete vidjeti nekoga kako profesionalno barata dugim oštricama. Nisu samurajski mačevi, ali nisu ništa manje impresivni.  Iako su u međuvremenu postali društvo obilja u kojemu se hrana iz dućana redovito baca čim joj se približi istjecanje roka valjanosti, na tržnici je zaostalo nešto od stare štedljivosti: ni komadić mesa ne ostavlja se na kosti.  Alat za filetiranje i inu obradu ribe.  Zloglasna i opasna kolica zuje glavnim prolazom tržnice. Nejednom sam im se izmicala u posljednji tren.  Ostali prolazi za kolica barem su upola uži ali svejedno su dvosmjerni, što čini obilazak tržnice vrlo uzbudljivim, pogotovo za one koji se teško razbuđuju jutrom... Jadna ja.  Prometni krkljanac na tržnici. Toliko je velika da samo turisti prolaze po njoj pješice.  Raznolike ribe su me fascinirale, ali nisam previše fotografirala (djelom zbog pogibeljnosti, dijelom zbog pospanosti, dijelom zbog lošeg osvjetljenja). Umjesto slika, jedan filmić – eto što se zove svježom ribom! Umjesto fotografiranja, samo sam se skitala proučavajući vrste riba i upijajući atmosferu tržnice. Na kraju sam se više naslikala prometa izvan tržnice...      Nema do kičastih kamiona. :)  Štandovi s robom na rubu tržnice također pikiraju na strane turiste. :D  Pooh s maskom. Kako mu odoljeti?  Tržnica je prilično staromodna i ofucana (mislim da razmišljaju preseljenje prema rubu grada, s obzirom da je negdašnji rub grada Tsukiji sada praktički centar), tako da sam se skoro iznenadila kad sam na izlasku vidjela Tokyo oko nje.    Za kraj, šljaker s tržnice na pivo-pauzi.  |