05.01.2009., ponedjeljak
Hida, dio šesti: večeri u Takayami
Takayama je okružena brdima i smještena na obalama Miya-gawe (gawa = kawa = rijeka), pod padinama brijega na kojemu je park i uobičajene ruševine dvorca.   Plitka Miya-gawa obiluje patkama...   U predvečerje prvog dana u Takayami popela sam se podno parka i uživala u pogledu na sumračni grad i brda oko njega.  A zatim sam pred gradskim poglavarstvom nabasala na blagdansku večernju tržnicu (inače je jutrom tu uobičajeno mjesto za tržnicu) popraćenu izvedbama lokalnog swing orkestra.   Ugostili su i lokalnog pjevača enki, japanskih baladi, čiji je nastup patio od gadne mikrofonije...  Pjesma je "Takayama no yoru", "Večer u Takayami". :) Druge večeri sam skitnju gradom opet završila usponom na jedno od brda nad gradom da uhvatim oblake koji su nalegli na brda...  Ona sinkretistička zlatna hramčuga bode u oči.    U skitnji me je ponovno uhvatio sumrak...  ... a skitnja me je opet dovela pred gradsku vijećnicu, gdje je ovaj put organiziran tradicionalni japanski festivalski ples, u koji su uz pripremljene plesače s veseljem uskakali građani, a pozivali su i turiste da se priključe.  Tri glavne grupe plesača mogle su se razlikovati po svojim kimonima: muški, mlade žene, te gospođe u svečanim kimonima.  Sve što je potrebno za ples je nešto osjećaja za ritam i puno dobre volje. A ni malo ekscentričnosti ne škodi, kako se može vidjeti po ovom Mickey Mouseu.  Na žalost plesača i promatrača, kiša nas je rastjerala nakon kojih pola sata. Laku noć.  Treću večer nažalost nisam mogla gledati događanja pred vijećnicom, morala sam ranije hvatati vlak. Za oproštaj sam opet došetala do onog parka i ruševina dvorca ponad grada, i kako je ovaj put još bilo dosta dana malo i prošetala po parku.  Oblaci su se istresli na Takayamu jednom tokom dana (no vještim planiranjem pohoda tada sam bila u jednom od muzeja), a nova fronta se približavala...  Nisam ni znala kako su sudbonosni ti oblaci - imala sam unaprijed kupljenu kartu za ekspres do Nagoye, da ne moram loviti mjesto po vagonu za one s nerezerviranim mjestom i možda ostati stajati cijelu dvosatnu vožnju. No avaj, zbog kiše dio kompozicije koji je od Takayame produljivao do krajnje postaje u Toyami ostao je zbog odrona zemlje na prugu zarobljen tamo, tako da je kompozicija koja je kretala natrag za Nagoyu imala samo 4 umjesto 8 vagona. A moje mjesto bilo je baš u jednom od nedostajućih... Dok sam shvatila da moram hvatati mjesto kao da nemam rezervaciju, već se stvorio uredan japanski red za ulaz u treći, nerezervirani vagon. Taman sam se kanila nervirati kad je vlak stigao, a ja primijetila da uopće nije gužva za ulaz u četvrti, rezervirani vagon. Te kao pravi Balkanac uđoh na ta vrata i zatim u još prazan stražnji dio trećeg vagona dok su pristojni Japanci po redu popunjavali prednji dio. Ha! Ne, ovo nije kraj izvještaja o Takayami, nastavci slijede. Hrpe fotografija dostupne na Photobucketu. |