31.12.2008., srijeda
Hida, dio prvi: Hida no sato.
Danas vas vodim u Hidu, pokrajinu u Japanskim Alpama gdje sam provela tri dana svog desetodnevnog godišnjeg, baš u vrijeme O-bona, japanskog praznika/spomendana mrtvih, 13-15. kolovoza. Baza operacija bila mi je u Takayami, na dva sata vožnje ekspresom od Nagoye kroz šumovita brda. Vjerojatno najveća atrakcija u Takayami je zapravo par autobusnih postaja van Takayame - Hida no sato, Hida selo, etnografski muzej seoskih kuća, obrta i inog. Ne vozi ovaj autobus - šteta, ha?  Skuhani čuvar parkirališta kod Hida sela.  Još jedna od atrakcija na rubu grada, čisto neobičnosti radi, zlatna je hramčuga neke sinkretičke new-ageovske budističke sekte.  A evo i panorame Hida sela...   Pa, krenimo u šetnju, od jezerca uzbrdo.  Tipično ognjište u središnjoj prostoriji u kući.  Pod kod ulaza je od utabane zemlje, a ovakav pod od dasaka podignut je kojih 40-ak centimetara i ne njega se naravno stupa bosonog / u čarapama.  Primijetite natkriveni vanjski hodnik/verandu koja se za vrijeme zime izvana može zatvoriti drvenim kapcima. To se ne viđa na papirnatim kućicama u ravnici koje se ne moraju nositi s oštrom planinskom zimom i snjegovima. Pomoćne prostorije, kao što su spremišta i štala, sastavni su dio seoske kuće. U njih se ne može ući iz stambenog dijela, nego se silazi na predvorje od utabane zemlje i iz njega prelazi u pomoćne prostorije (u kojima je isto pod od utabane zemlje). Naslage katrana iznad ognjišta...  ... i na posuđu i opremi. Bljek.  Naslage su posljedica redovitog paljenja vatri u ognjištima ovih kuća - iako je ljeto redovito su tinjale vatrice u glavnim ognjištima svake kuće. Navodno dim vatre tjera kukce i održava umjerenu vlažnost zraka, te čuva slamu i konope, a i cijelu kuću u dobrom stanju. Svaka od kuća tipični je primjerak seoske arhitekture svoga kraja, rastavljena, prenesena u Hida selo i ponovno sastavljena. U svakoj ima ponešto seoskog alata ili opreme...    Prozori su od zamašćenog papira. Kamenje drži krov da ne odleti u vjetrovitim zimskim danima.   U sklopu sela su i jedan budistički hramić i dva šintoistička svetišta.  Po strmim krovovima vidi se da su zime u Hidi snježne...  Krov može biti građen od drvenih crjepova (imamo li riječ za shingles?)   ... ili od slame.    Volim slamu! Za promjenu malo zida...  ...i perspektive.  Nisam znala da postoje crvena vretenca!  Svaka od kuća istovremeno je i muzejić posvećen nekom dijelu seoskog života: ima muzej sanjki (većinom za prijevoz trupaca, ali i djece), seoskog oruđa, izradu slamnatih krovova... Sanjke.  Igle za pletenje slamnatog krova. Goleme. :)  A evo i slamnatog krova iznutra.  Možda je najimpresivnija kuća s potkrovljem prilagođenim uzgoju svilenih buba (posebno skraćena nadstrešnica da bude više svjetla) i s cijelim muzejićem posvećenim uzgoju svile. Evo primjera potkrovlja - nisu namijenjena ljudskom boravku, isključivo skladištenju i možda uzgoju nečega.  Tavanske lojtre.  Nevjerojatno je što se sve radi od slame - kao snježne čizme...  ...i ostala zimska oprema.  U tom muzeju ima i drugih neobičnih primjeraka obuće, kao što su ove geta-klizaljke od bambusa:  Ili divovske geta sandale koje su navodno pripadale sumo hrvaču.  Nastavlja se! |