30.11.2008., nedjelja
Osački muzeji. Muzej prvi: prirodoslovni
|
Ako se sjećate, kad sam opisivala svoje pohode Osaki uviđavno sam preskočila obilaske muzeja. Pa, ovaj put niste te sreće: slijedi vam šetnja osačkim muzejima. (Napomena: stari fotić) Osački prirodoslovni muzej smješten je u kvartu Nagai, blizu sportskog centra. Posjetila sam ga jedne kišne subote, koja me je uvjerila da trebam nabaviti nove kišne cipele... Ulaz u muzej nije bilo lako naći, jer je sakriven iza paviljona sa cvijećem, pa treba proći ili kroz paviljon ili kroz botanički vrt (kojeg zbog kiše i šljapkave cipele nisam obišla) da se dođe do muzejske zgrade. Ali samu zgradu nije teško prepoznati:  Jest, to je kosturčina kita (fin whale, Balaenoptera physalus) koji se nasukao u Osačkom zaljevu 1990.  A jedan od prvih izložaka u muzeju su hrpe fosilnih ostataka kitova (većinom kralješaka), koji su se ili nasukali, ili bili ulov i hrana ranim Osačanima. Kako su u odjelu s fosilima izumrlih životinja, pretpostavljam da je ipak ono prvo... Od hrpe fosila u toj dvorani, najveći dio su gipsani odljevi originala iz drugih muzeja diljem svijeta (najčešće Amerike, čini mi se). Tu sam prvi put shvatila kako Japancima zapravo nije bitno da u muzeju budu originali. Donekle imaju pravo, muzeje ne vide isključivo kao skladišta vrijednih predmeta nego kao mjesta gdje se nešto novo može vidjeti i naučiti. Tako ovdje niz fosila ilustrira evoluciju. Evo gipsanog odljeva vodozemca Seymourije iz SAD-a:  I gmaza Eryopsa, isto iz SAD-a.  Naravno, glavna atrakcija fosilne hale su dinosauri!  (mamut i Antrodemus) Gipsani odljev jedne od predptica.  A ima i jedan pogolemi krokodil.  Amoniti možda nisu previše spektakularni ni zanimljivi nestručnjaku, ali znaju biti zgodni...  ...pogotovo ako služe kao okvir kristalima.  Niz soba s rekonstrukcijama lokalnih staništa bio je OK, jednom kad se preživi soba s kućnom gamadi.  Nisam znala da ose mogu narasti tolike... Mandarinska osa (Vespa mandarinia)  Zbirke kornjaša uvijek su fascinatne.  Tri puta imate pravo pogađati što je u ovim vrećama...  Ne znate? Ljušture cvrčaka! Klinci iz osnovnih škola skupljaju ih, dijelom da se prati koliko se cvrčaka izlegne godišnje, a dijelom pretpostavljam da ljušture ne nagrđuju okoliš. Nastavlja se! |