Jesenski sumo turnir u Kokugikanu. Dio drugi: akcija

25.11.2008., utorak

Priprema...

Pozor...

E, nema start.

Osim yobidashija koji je trenutno zadužen za najavljivanje idućeg meča, u blizini ringa uvijek ima 5-6 yobidashija spremnih da ga pometu, priskoče shinpanima ako trebaju ustati za vijećanje o sumnjivom ishodu borbe, ili priđu upozoriti publiku koja krši pravila bontona za one u prvim redovima: ne okreći leđa ringu, ne pružaj tabane prema njemu, nemoj jesti i piti.

Yobidashi na ringu obavlja svoj posao.

Dohyo (ring) i hanamichi.

Pogled na dohyo dok gyoji proglašava pobjednika a poraženi se upravo spušta s njega.

Yobidashi potrepštine smještene u hanamichi - par metli, kanta za zalijevanje dohyoa (da se ne praši) i zaliha soli za ceremonijalno posipanje ringa da bi se pročistio, što počinje tek s plaćenim divizijama.

(da, bacaju sol, a ne rižu...)

Fujishima-oyakata, nekoć tamnoputi ozeki Musoyama, na shinpan dužnosti...

Misteriozna dva para sandala uz sjedalo shinpana. Vjerojatno je jedan par od pojedinog shinpana, a drugi namijenjen penjanju na dohyo.

Vrlo masivni sumo hrvači i nisu tako česti, ali ih ima. Kyokuhikari, recimo.

Smjena gyojija. Odlazeći se, naravno, klanja.

Borba Kameija (bez chonmage "punđe") i Otake (sa zulufima) bila je epska i duga. Klasični yotsu-zumo (oba hrvača drže protivnikov pojas s obje ruke) kakav se rijetko viđa u posljednje vrijeme...

Pobjednik je bio Kamei.

Ne bi mi dan na turniru bio potpun da ne uslikam Matsugane-oyakatu. Nekoliko puta. Nekoć ozeki Wakashimadzu, nikad ga nisam gledala dok se bori, i prvi je shinpan kojeg sam primijetila i zapamtila samog po sebi. Mislim da je stvar u nosu...