14.09.2008., nedjelja
Gamagori, dio prvi: Takeshima
|
Početkom rujna labos je išao na trodnevni (vikend) izlet i unutar-laboski teniski turnir u Gamagori, na pacifičkoj obali Aichi prefekture kojoj je glavni grad Nagoya (otprilike usred Japana). I ja sam išla s njima, napokon izlet koji si ne moram sama organizirati. :D Čak ni tenis nisam morala igrati, kad sam im rekla da ću možda pogoditi jednu od 10 loptica rekli su OK i nisu me stavili na popis... Pitam se zašto. Išlo se autima, ja sam bila u grupi koja je putovala autom šefa labosa, prof. Tatsumisagoa, Toyotom Prius. Jest! Hibridni! Vuuu! Osjećaj je prilično sličan novijim finim tihim autima. Autoput.  Odmorište na autocesti. Snimih natpis jer piše "Ninja selo".  Pokraj Gamagorija je otočić Takeshima sa šintoističkim svetištem.  Spomenik pjesniku Fujiwari no Shunzeiju preko puta Takeshime.  Most.  Kako je Prius prilično brz (pogotovo kad ga vozi najmlađi prof. u labosu, Hayashi), nekih po ure smo zujali po parkiću preko puta Takeshime čekajući ostale da stignu. Pa stog slika nečeg što viri iz mora.  Prije obilaska Takeshime, svratili smo u lokalnu kuću kulture (ili tako nešto) u kojoj možeš napisati pismo budućem sebi, do 10 godina u budućnosti. Kad vrijeme dođe, proslijede ti pismo... Uopće nije loša ideja, makar možeš uštedjeti koji jen i sam čuvati pismo. Problemčić je što ne šalju van zemlje, ali Hayashi je obećao proslijediti moje pismo u Hrvatsku. Bu'mo vid'li za 5 godina. Pisanje budućnosti:  s lijeva na desno: Nagao (sagnut), Kitaura, Minami i Kinoppi (cura). Minami i Kinoppi spadaju u društvance s kojim redovito idem na ručak. Rezbarija sa znakovima zodijaka. Snimih baš ovu jer je moj znak u sredini.  Lampica na zidu zgrade.  Dotična kuća.  Vjetrane preko zaljeva.  Torii na Takeshimi.  Kamena svjetiljka na Takeshimi.  Kipići ne znam koga.  Lampa ovijena mrežom.  Puteljak na Takeshimi.  Pogled na zaljev.   Pogled na Gamagori.  Sakuda (još jedan iz mog društvanca) traži rakove samce.  Pogled s Takeshime.  Soko. Dosta su česti.  Kinoppi.  Prud koji praktički spaja Takeshimu s kopnom - most je relativno nedavan, inače se do otoka dolazilo gacanjem preko pruda za vrijeme oseke.  Profesori Hayashi i "moj" Tadanaga (jej!)  Kip na obali.  Vrabac.  Nakon obilaska smjestili smo se u hotel koji ima vlastiti onsen (toplice). Sram me bilo, ali nisam ih isprobala. Možda me opća blaga oronulost hotela obeshrabrila... Nakon večere palile su prskalice (omiljena ljetna zabava u Japanu)...    Povremeno je bilo malo zagušljivo...  Najljepše su male krijesnice-fitilji...   (ako se pitate zašto ih je većina uniformirana, to su hotelske yukate iliti laka kimona). Nakon vatrometa slijedi fešta. Ja sam se pokupila na spavanje oko ponoći, ali najtvrdokorniji studenti su ostali budni do 4 ujutro... Nastavlja se. |