12.09.2008., petak
Wakayama, dio četvrti: do obale
Wakayama je obalni grad, ali koliko sam mogla vidjeti s dvorca obala mu je karakteristično zagrađena prometnom lukom i industrijom. Zato sam potegnula do obližnjeg mjestanca Kada s ribarskom lukom nadajući se doći u bliži kontakt s morem. Na putu do vlaka, pogled s nadhodnika na cestu s ucrtanim putokazima. (s lijeva na desno: Osaka, Kainan, Wakayama kolodvor) Priručno parkiralište.  "Rijeka" (natjerana u kanal) Shihori skreće pod pravim kutem.  Kada nije nešto posebno fotogenično mjestance - uske ulice između običnih, pomalo starinskih kuća, i veeelika ribarska luka koja opet prilično zagrađuje more. Kada barem ima svoju plažu, koja tog sivog dana i nije bila nešto reprezentativna.  Barem zelenje niče iz nje...  ... i nanosi se na nju.  Panorama s plaže:  Tipični japanski mul sa zaštitnim betonskim tetraedrima (znam da nisu, ali kako se taj oblik zove?) i rastrganom zaštitom od vjetra.  Ekvivalent Porporele.  Ribarska luka zaštićena je s nekoliko slojeva dugačkih betonskih "kaša", za koje nisam sigurna što će im s obzirom da ju od izravnog udara oceana čuva nekoliko otoka.   Nad lukom kruži više sokolova nego galebova, pa mi je glavna zabava bila lov na njih...  ...i niskoleteće avione koji se probijaju kroz još nižu naoblaku.      Pogled na Kadu.   Studija tetraedara.      Bidoni.  Ribič.  Soko na kandelabru...  ... i na žici.  Kasuga-jinja (jinja = šintoističko svetište).  Umjetno cvijeće na Kada željezničkoj postaji.  Ostale slike iz Wakayame na Photobucketu. |