10.09.2008., srijeda
Wakayama, dio drugi: dvorac
I Wakayama ima svoj -jo (dvorac), kao i osački sagrađen po Toyotomijevoj naredbi, kao i osački betonska rekonstrukcija izvornoga koji je izgorio u Drugom svjetskom ratu, kao i osački zapravo je muzej. No za razliku od osačkog malen je i simpatičan, i okružen opsežnim parkom. Šteta što je vrijeme bilo oblačno... Opkop.   Brdo na kojem je dvorac sagrađen zove se Torafusu, izvaljeni tigar, jer navodno tako izgleda s mora. Dvorac je preuzeo taj nadimak, i kip tome u čast podignut je blizu ulaza u park.  Druga verzija, iz 1959, jer je prva uništena... u ratu, naravno. Eye of the tiger. ;)  Kad je oblačno, fotografije mi ispadaju čudno dvobojno... (trobojno, ako crnu računam u boju.) Nije da loše izgleda. :)  Osobno su mi najljepši dio dvorca bedemi, građeni od prilično zelenog kamena koji je dodatno ozelenjen mahovinom i inim raslinjem.     Ima li koji mineralog u publici koji može ove stijene identificirati na pogled? Uzela sam uzorak za rendgensku analizu, ali ne znam hoće mi li ga se dati mljeti... ;) Otvor za bacanje kamenja opsadnicima na glavu.  Reciklirano kamenje u bedemu.   Dvorište unutarnjeg kruga dvorca.  Zabat.  Ovaj lepezasti uzorak karakterističan je za Tokugawa šogunat (koji je preuzeo dvorac). Muzejska postava je klasična: oklopi i oružje.   (bojni prsluk, kojeg vojvoda nosi preko oklopa)  Ovakvu "bradavicu" nisam dosad viđala na oklopima. Vjerojatno služi za pričvršćivanje nekog drugog dijela opreme.  Muzej i sam dvorac je zgodno uređen, jer se u krug obiđu sve zgrade koje okružuju unutrašnje dvorište bez izlaženja na otvoreno. Pogled kroz prozor.  Soko na zaslonu.  Soko na nebesima.  Pogled s vrha glavnog tornja na grad i oblacima zavijena brda.   Shachi (ribetina) na jednom od krovova.  I Wakayama ima svoje temari svilene lopte, no ove su namijenjene vješanju.  Još malo zelenog stijenja u jesenskom ugođaju.  Još slika na Photobucketu. |