Matsumoto, dio četvrti: iz muzeja u muzej

09.08.2008., subota

Lutkice.

Znakovi kineskog zodijaka. Doznah od volontera vodiča u Edo muzeju u Tokyu da je lukavi način za doznati nečije godine (jer ga je nepristojno izravno pitati) pitati koji mu je horoskopski znak. Kako se znaci kineskog horoskopa mijenjaju jednom godišnje, prilično je lako procijeniti je li horoskopski znak Zmaja (recimo) rođen 1976, 1964 ili 1952. U svakom poštenom hramu možeš kupiti talismančiće ili suvenirčiće u liku svog horoskopskog znaka...

Krpene lutke tipične za Matsumoto, napravljene šivanjem jastučića odgovarajućih oblika u lik.

Tanabata lutke.

Obećala sam detalje o Tanabata festivalu... Obično se slavi 7. srpnja, ali u nekim krajevima Japana pomaknut je na 7. kolovoza (uključujući i Matsumoto). Vjeruje se da se jedino na taj dan mogu susresti dvoje ljubavnika, zvijezde Vega (u Liri) i Altair (u Orlu), koje dijeli Mliječni put. Ljeti su Vega i Altair skoro u zenitu... Ukratko, na taj dan se kite bambusove grančice raznim molitvama i željama. U okolici Matsumota vješaju se i lutke koje predstavljaju ljubavnike, i za koje se izrađuje posebna odjeća od papira ili tkanine. Slikala sam ovaj par jer su jedini koji se gledaju, umjesto da zure ispred sebe.

Tanabata lutkica bez odjeće i sjajnog izraza lica.

Par skroz stiliziranih Tanabata lutkica.

Tanbata lutkica ljubavnika koji jezdi svojoj dragoj na konju.

Lampion, koji daje novo značenje toj riječi. Nosi se u nekom od ljetnih festivala.

Razni slamnati talismani, od kojih ovaj prvi izgleda kao križanac čovjeka i hobotnice. :P

Slijedi dvorana s posuđenim izlošcima iz bratskih Matsumoto muzeja. Nisam sve uspjela identificirati, ali tu su Prirodoslovni, Arheološki i Školski. Kako su svi izvan centra grada, ovo mi je bila prilika da vidim što imaju.

Kape raznih službenika iz Meiji doba. Njemački utjecaj je očit.

Are you my mommy? (Tko ne zna o čemu je riječ, nek' gleda Doctor Who, čujem da se sada prikazuje na HTV.)

Preparirana raža, koja djeluje vrlo frustrirano.

Još prirodoslovnih preparata.

Prapovijesne glinene figurice.

Početnica!

I školska klupica za vrlo sitnu japansku djecu.

U muzeju sam pokupila letke za sve bratske muzeje, i ustanovila da su predaleko. Ali na dohvat šetnje je bio jedan koji sam već prije zamijetila na karti grada blizu kolodvora - Muzej mjernih instrumenata. Kako bih odoljela tome? Te se prošetah gradom do njega.

Ovo je unutrašnjost one knjižare u liku dvorca. To ja zovem knjižarom!

Ni moderniji Japanci ne vjeruju u zaštitne premaze na drvu, čini se.

Šetnjica uz rijeku prolazi kroz hrpu dućančića i štandova s raznim zgodnim stvarčicama.
Konjić za ljuljanje. He.

Pogled niz rijeku.

Napokon, Muzej mjernih instrumenata! Lako ga je fulati, skriven je u kućici koja izgleda kao dućančići koji je okružuju. Malecki je i natrpan kao da je i sam dućančić, i ukratko, jako mi se sviđa. Jedina mu je mana što su svi natpisi na japanskom.
Vage.