< | srpanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Filmaši i fotografi zovu ga "zlatni sat" - kasno popodne kad je sunce nisko i uljepšava sve što takne svojim zlatnim svjetlom. Nije svako popodne zlatno, ali bude ih kad samo pogledate kroz prozor i zaželite biti vani. E, jedno takvo popodne me sačekalo kad sam izlazila iz faksa, pa sam samo istovarila laptop, zgrabila fotić i krenula u šetnju. Spominjano rižino polje blizu moje zgrade... Navečer se skrivene u njemu raskrekeću žabe. Kad ga tako slikam djeluje kao da je usred nekog sela, pa ga evo u kontekstu. Ukrasni crijep s likom Ebisua, šintoističkog božanstva ribara, pa obilja, pa sreće. Odvodni kanal jarka oko Nisanzai tumula. Gospođe u šetnji nasipom oko jarka. Vidim da sam uhvatila i jedno vretence, nikako nisu htjela mirovati dovoljno dugo da ih snimim izbliza. Pogolema su, iz nekog razloga su (neki) japanski kukci veći od naših. A ja mislila da su otočne vrste u prosjeku manje od svojih kontinentalnih rođaka... Nasip uz jarak. Tumul i jarak. Nemojte se zavaravati - voda u jarku izgleda plavo samo zato što odražava nebo. S nasipa. Cvijeće neko veliko. Bicikl ostavljen u travi. Podno nasipa (gdje god u gradu ima mrca zelenila, gazde šeću svoje pse, bio to parkić oko tumula ili lokalni hram). Oblaci. Još neidentificiranog cvijeća Ulaz u tumul. Sumračna polovica tumula. Svratila sam i na kampus (5 minuta od stana, sjećate se). Zgrada "mog" faksa: Jezerce iza fakultetske zgrade, u kojem se ogleda drugi kraj kampusa. Trska u jezeru. Šetajući oko jezera uočila sam budućeg cvrčka kako se penje na stablo na kojem će se, pretpostavljam, iščahuriti kao punokrvni cvrčak. I on je veći od svojih dubrovačkih rođaka. Već tjednima ovdje cvrčci cvrče na sve glase, a naišla sam i na par praznih čahura... Čekala sam ga oko pola sata, ali nije se htio početi presvlačiti u javnosti. Razumijem ga. Možda čeka noć? Uobičajeni "pozor" natpis uz jezerce, na koji je netko kreativno dodao lubanjicu. Yamaha! Cesta uz faks, unutar kampusa. Uz rub kampusa cvate par oleandara... isti k'o dubrovački. Skoro sasvim raščešljani trag aviona na večernjem nebu. Mini! Ostale slike na Photobucketu... Laku noć. |