18.07.2008., petak
Ise, dio četvrti: Naiku
U Japanu rijetko viđam državnu zastavu. Zato mi je i upala u oko ova koja vije nad Naiku. Do Naiku se dolazi preko mosta Uji (koji se isto ruši i gradi svakih 20 godina od čempresa) nad bistrom Isuzu-kawom (kawa = rijeka).  Mostobrani ;) koji brane most od drveća koje bujica može snijeti s planine.  Most (i par klinaca fasciniran rijekom)  Uzvodno.  Mostobrani i (prilično plitka) rijeka  Na sred mosta.  Pijetao, valjda posvećen Amaterasu kao božici sunca.  Oko hrama ima peradi koliko hoćeš.   Prije ulaza u glavni dio hrama, stoji ovo ozbiljno upozorenje:  odavde nadalje nema WC-a.  Osim klasičnog pročišćavanja polijevanjem ruku vodom iz zdenca, ovdje se hodočasnici mogu pročistiti izravno iz rijeke. Korito je tu umjetno produbljeno, pa se možda poneki hodočasnik i cijeli bućne...  Čempresi.  Izbližega.  Središnje svetište Naiku kompleksa, dom same Amaterasu. Slikavanje, naravno, zabranjeno unutar ograde.  U svetištu se čuva i sveto ogledalo. Naime, priča se da se Amaterasu toliko naljutila na svog brata Suanooa (iz razloga u koje sad neću ulaziti) da se zatvorila u spilju inatiti se. Zemljom je zavladao mrak i očaj, pa su bogovi pokušali smisliti način da izmame Amaterasu iz svoje spilje. Organizirali su feštu pred samom spiljom, a jedna božica je plesala uz pjesmu i pljesak publike (količina odjeće koja je imala na sebi ovisi od verzije mita, baš kao i tekst pjesama publike). Kad je Amaterasu čula što se događa, radoznala k'o žensko pitala je što se događa i čula da slave ljepotu nove božice. Sad Amaterasu više nije mogla izdržati i provirila je iz spilje da vidi kakva je to nova božica koja može zabaviti bogove iako se ona, velika i sjajna Amaterasu, duri u špilji. Kako je provirila zabljesnula ju je ljepota božice - ali bio je to njezin vlastiti odraz u ogledalu. Tako zabljesnutu su je nabrzinu izvukli iz spilje, i sunce se vratilo na zemlju. Amaterasu je ogledalo zadržala (žensko, da), i kasnije ga predala svom unuku, prvom japanskom caru, zajedno s mačem koji je dobila od Susanooa i draguljem o kojem ne znam ništa.  Još jedan čempres izbliza. Kora mu je tako glatka jer hodočasnici ne mogu odoljeti da je ne dotaknu. Pa nisam ni ja.  Alternativna lokacija za svetište.   Pogled na glavno svetište, drvene grede su pozlaćene. Navodno krasno izgleda na suncu, ali toga na dan mog posjeta Ise baš i nije bilo. Amaterasu se smilovala, pa onih par kapi kiše koja je zaprijetila nije preraslo u pljusak.   Krov jednog od pomoćnih svetišta, u istom starinskom stilu.  Most do još jednog pobočnog svetišta, sa svećenikom.   Obrisi krova.   Natrag preko mosta  I on ima svoje mostobrane,  Vrtlarske potrepštine.  Jezerce u krugu svetišta.  I koi.  Opet pijetli. Ustanovila sam da stanu zbunjeni kad im kvockam, pa ih je tako lakše slikati.   Natrag prema mostu.   Vrlo vrlo plitka Isuzu.   Od hrama nizbrdo vodi ulica puna dućančića, suvenirnica i restorančića - sajamska ulica za gladne hodočasnike s previše novca. Jest, kupila sam ponešto. ;P Budistički hram, usput.  Hramska vrata (da, kišica se vratila).  Praćena kišicom vratih se na kolodvor da ulovim lokalni vlak do Futamija. Ostale slike Naiku možete naći na Photobucketu. |